MEĐUSOBNO DELOVANJE DUŠA

Naučnici, psiholozi, filozofi, moralisti, spiritualisti, mistici, sveci i proroci, kao i svi i svja, rekli su mnogo o međusobnom delovanju duša i o njihovoj elastičnoj suprotnosti. Svi se oni izrazito razlikuju u proceni važnosti ovog izvan-subjektivnog odnosa i svakako u svom stavu prema njemu, ali niko od njih nije razmatrao život između subjekata sa ravnodušnošću. Čovekova svesnost je, od početnog hira večnog Onostranog, po svom nasleđu prinuđena da se kreće u okviru suprotnosti „ja“ i „ti“, a ovaj uporedni položaj ograničava dubine do kojih čovek može da padne, kao i visine na koje može da se uspne.

„Ti“ je neka vrsta alter ega ili drugog sopstva unutar sopstva. Međutim, svest o tom „ti“ nužno osporava ograđivanje sopstva unutar sebe samog. To je delotvorno obustavljanje introverzije ili povlačenja svesnosti unutar subjektivne ništavnosti. Mnogo je podsticaja koji dušu snažno izvlače napolje i povezuju je sa drugim dušama na takav način da duši postaje nemoguće da zauzme nepopustljivo zaseban položaj.

Uzmimo nekoliko primera. Ljubomora čini da se um-srce uskomeša zbog neke druge duše. Osveta takođe može da stegne duša-objekat u svoj zagrljaj sa takvim užitkom koji sprečava moguće ponovno zapadanje u izdvojenu subjektivnu ništavnost. A sposobnost straha da um-srce zadrži prikovanim za objekat koji je uzrok straha, isuviše je dobro poznata da bi se posebno pominjala. Dvojstvo koje se ukazuje, u svojim mnogobrojnim aspektima, zadržava um u čvrstom stisku šarolikog međusobnog delovanja duša. Sa druge strane, tiranija odnosa prožetog seksom suptilnija je od svih ostalih. Ona prodire u samo biće izdvojene duše, razarajući ga iznutra kao tempirana bomba. Ipak, ona uvek naglo prelazi na drugu dušu i u alhemiji duša se označava kao očigledan neuspeh.

Iako polna svesnost sa smanjenim žarom obujima svoju suprotnost, ona povećava dvojnost umesto da je porekne, te duša nastavlja da bude zatočena u čaroliju „drugog“ koga je osetila. Nepobedivi drugi je stalni pratilac svesnosti koju nagoni polnost i doživljava se kao „drugi.“

U najdubljem ispunjenju, suprotnost prožeta seksom, iznenada na površinu iznosi jednako duboku frustraciju koja je pritajena sama po sebi. Čak i u svom najprečišćenijem i najneposrednijem obliku, ona ne uspeva da porekne dvojnost. U stvari, uprkos tome što izgleda suprotno, to je možda najoštriji među odeljivačima koji preovlađuju u zbunjenoj psihi. Polna svesnost na svim psihičkim nivoima stvara suprotne polove i njihovu igru žmurke, dobitka i gubitka, ljubavi i mržnje, pobede i predaje, frustracije i ispunjenja. U najboljem slučaju ona može da pronikne u izričitu zasebnost duše, ali nikad nije u stanju da je toga rastereti. Retke trenutke naglog iščezavanja zasebnosti uvek sledi njeno naglašavanje u još strašnijem obliku.

Ono što poriče sve oblike dualnosti je nesputana ljubav. Nesputana ljubav vam ne dozvoljava da zapadnete u subjektivnu ništavnost, niti vas stavlja na milost „drugog“ koga ste osetili. Ona vas oslobađa od uznemiravajućeg uzajamnog delovanja dvojnosti „ja“ i „ti“ koju ste osetili. Među psihičkim odeljivačima koji stvaraju i podržavaju šaroliku dvojnost „ja“ i „ti“, nijedan nije užasniji od polnog nagona. Suprotnosti polova, koje su njegova tvorevina, bivaju bespomoćno uhvaćene u igru iluzije, nesposobne da se odvoje jedna od druge ili da se stvarno ujedine jedna sa drugom.

Šarolik uzajamni uticaj duša i raznolika suprotnost „ja“ i „ti“ istrajavaju sve dok milošću nekog prosvetljenog, duša ne bude inicirana u nesputanu ljubav, oslobođenu svih primesa dvojnosti. Pre ovog oslobađajućeg ispunjenja, svaka duša u bezbroj života mora da podnosi supoloženost između „ja“ i „ti“. Po logici situacije, svaka duša je primorana da sakuplja iskustva oba pola, ponekad se inkarnirajući u formi muškarca, a ponekad u formi žene. Ponekad sputana na jednom kraju izvan-subjektivne suprotnosti a ponekad na drugom, duša unutar sopstvene psihe dramatizuje međusobno delovanje suprotnosti duše sa kojim se suočava, sve dok ne postane utemeljena u olakšanju nesputane ljubavi koja ne pravi razlike. Jedino takva ljubav može da shvati da su „ja“ baš kao i „ti“, njene sopstvene iluzorne tvorevine, koje izviru iz nje i nestaju u njoj da bi otkrile neiskazivo ispunjenje večnog Onostranog.