Naš Saputnik

Naš Stalni Saputnik – Bal Natu

PREDGOVOR JUGOSLOVENSKOM IZDANJU

Pri mojoj prvoj poseti Meherabadu i Meherazadu, januara i februara1996, na putu nam se desila priča slična nekim pričama iz ove knjige(ovaj put će ostati neispričana).

Tada sam prvi put sreo i upoznao većinu od još uvek živih Meher Babinih mandalija, Eruča, Bau Kalčurija, Alobu, Mani (videli smo je samo jedan dan, prvi i poslednji put, pre odlaska na jednu od poslednjih operacija pre njene smrti, u avgustu iste godine). Istovremeno smo upoznali i Bal Natua, neverovatno dragog Babinog mandalija, koji mi je tom prilikom poklonio engleske originale svoje 3 knjige, zajedno sa na brzinu otkucanim autorskim pravom (besplatno, naravno, ali formalnost koja je veoma bitna kada su u pitanju sve Babine knjige, ili knjige o Babi). Vrlo brzo sam odlučio da ih objavim kao jednu knjigu, koju držite u rukama.

Priče koje je Bal Natu sakupio u ove 3 knjige su najveći skup ličnih ispovesti o odnosu nas, Babinih ljubavnika, i Avatara našeg Doba – priče jednostavne i dirljive, pune emocija. Veliki broj čuda koji se dešavao akterima tih priča samo su posledica njihove ogromne ljubavi i vere u Babu. Oni koji Ga vole prihvataju čuda kao deo svakodnevice, jer celokupna realnost, vidljiva i nevidljiva, postaje Ujedinjena Njegovom Ljubavlju. Dakle, pustite da vam ove priče dotaknu srce i nećete zažaliti – osetićete da vam kao nevidljivi cvetni polen ljubavlju oplođuju srce.

Takođe, ovo je najveći skup priča ljudi koji nisu bili najbliži Babini mandaliji. To je i najveći skup primera kako nam Baba, kao najveći ribar-lopov na svetu, krade srca i lovi ih u svoju mrežu Ljubavi.  Takvi primeri vam mogu pomoći da se osmelite i predate mu svoj život u Njegove božanske ruke, jer smo svi mi prepuni mnoštva ljudskih slabosti (uključujući i mandalije), ali nam je potrebno samo malo podstreka za prikupljanje hrabrosti na taj prvi, mali, ali odlučujući korak predaje Avataru.

Time postajemo deo sveopše svetske Babine Porodice, najšarolikijeg skupa ljudi kojima je zajednička jedino ljubav prema Bogu. To je jedina porodica tragalaca kojoj možete pripadati tokom desetina života na ovoj planeti – pored posete Centru za Hodočasnike u Meherabadu (centralna Indija), ovakva knjiga vam takođe može pomoći da to shvatite.

Ti razlozi su me naveli da pored mnoštva Babinih knjiga i knjiga mandalija o Njemu, objavim i ovu zbirku priča, namenjenu nama koji nismo imali tu sreću da ga sretnemo dok je fizički hodao ovom svetom planetom.  Vrlo brzo ćete shvatiti da će svako od vas koji čitate ovu knjigu uskoro imati svoju priču (ili više njih – možda ih već i imate) <MI>o svom duboko ličnom odnosu sa Babom , koje će možda jednog dana biti sakupljene u sličnu zbirku Babinih jugoslovenskih ljubavnika (mislim na celu bivšu Jugoslaviju).

Baba je 1969. napustio svoje fizičko telo i svoje veće telo – Univerzum i Kreaciju, ali ostaje u našim srcima.

Upravo stoga će svako od nas imati svoju priču unutrašnjeg susreta sa Njim, jer kojom god ezoteričnom i spiritualnom Stazom da hodite, srešćete Njega, jer Bog je u Svemu…

Upravo stoga ovakva knjiga ima svoj puni smisao…

Upravo stoga dopunite taj smisao čitajući je srcem, nalazeći sebe u njoj…

Upravo time već pletete svoju priču…

Beograd, decembar 1996.

Vladimir

Madić

ZAHVALNICE

Zahvaljujem se na dozvoli koju sam dobio od predsednika organizacije Avatar Meher Baba Perpetual Public Charitable Trust (Trajna Dobrotvorna Zadužbina Avatara Meher Babe) da objavim ovaj materijal, u ovoj knjzi, čija su autorska prava u njihovom vlasništvu.

Od srca se najtoplije zahvaljujem Babinim ljubavnicima na Istoku i Zapadu koji su dobrovoljno podelili sa nama svoja iskustva o saputništvu Voljenog Babe.

Veoma mnogo dugujem Robertu Drajfusu za njegovu ljubaznu pomoć u ranoj fazi prikupljanja materijala za ovu knjigu.

Tek početkom ove godine, uz pomoć Stiva i Dafni Klajn ova knjiga je počela da dobija svoj sadašnji oblik. Uz sve drugo što su učinili, Stiv je prekucao konačnu verziju rukopisa,  a Dafni je detaljno korigovala taj rukopis kao i prvi otisak. Od srca im se oboma zahvaljujem za njihovo interesovanje i pomoć koju su mi pružili i koja je omogućila da se ovaj materijal objavi.

Takođe se iskreno zahvaljujem Bilu Le Pejdžu što je ljubav Voljenog Babe podelio sa ostalima, i na pomoći koju je pružio izdavaču, Meher Nazar Books, Ahmednagar. Sa ljubavlju se zahvaljujem Tomu Fortsonu za dizajn omota ove knjige kao i tome što je naslikao sliku Meher Babe na omotu.

Ne bih valjano obavio svoju dužnost kada ne bih izrazio zahvalnost za pomoć koju su mi mandaliji u Meherazadu pružili u mojim naporima.

S dubokim poverenjem u Babu, najdražeg Saputnika, ova knjiga je nastala samo zahvaljujući ljubavi i saradnji mnogih ruku i srca. To je učinjeno uz Njegovu ljubav i u Njegovoj ljubavi – u pokušaju da Njegovu ljubav podelimo sa drugima. Jai Meher Baba!

Bal Natu

Meherazad

14. septembar 1983.

PREDGOVOR: “PRAVE VESTI”

Jednom su Avatara Meher Babu pitali, “Šta je najteže u duhovnom životu?” Sa razoružavajućim osmehom, On je odgovorio, “Biti savršeno čovečan.” Karakteristično je što je ovaj jednostavan, spontan odgovor takođe i veoma dubokouman. Možda u njemu leži ključ za razumevanje života samog Avatara. Jer Avatar, Bogo-Čovek, Hrist, dok je sa jedne strane u potpunosti Bog, sa druge strane je i takođe i “savršeno” čovečan. Zato njegov život i tvrdnje često zbunjuju one koji pate od predrasuda o duhovnosti i duhovnom životu.

Sa jedne strane, Avatar Meher Baba je imao izražen smisao za humor. U društvu onih koji su Mu bili bliski, On je jednom pokazao na svojoj alfabetskoj tablici, “Pre nego što sam se sjedinio sa svojim voljenim, izgubio sam sve – ego,  um, nižu svest – ali, hvala Bogu, nisam izgubio smisao za humor! Zbog toga se pojavljujem među vama, na vašem nivou.“

Drugi put, govoreći o životu Avatara, Baba ga je opisao kao “Život Boga u suštini, a život čoveka u delima.” “Suština” Meher Babinog života bio je Njegov unutrašnji rad na davanju posebnog duhovnog podsticaja čitavom čovečanstvu. Njegova “dela” nisu se svodila samo na Njegovo služenje siromašnima, bolesnima i nemoćnima, već takođe i na Njegovu ljubav prema muzici i igrama svih vrsta, Njegovo uživanje u šali, zadirkivanju, izlascima, i duhovitim filmovima. Uživao je slušajući zanimljive priče, a i sam je bio vrstan pripovedač. A ponekad bi nakon Svog duhovnog delanja u izolaciji, zamolio nekog od Njegovih učenika da mu ispriča neku šalu ili priču.

Sredinom 50-tih, Baba je kao svoju “kancelariju” počeo da koristi jednu dugu uzanu prostoriju u Meherazadu, koja je u početku bila korišćena kao garaža, a kasnije kao štala. Tu su se njegovi stalni učenici, muškarci, koje je On nazivao svojim mandalijima skupljali ujutro i posle podne. Tu je Babi čitana Njegova prepiska – molbe za usmeravanje, izveštaji o radu na širenju Babine božanske poruke ljubavi i Istine, i lična pisma od onih koji su mu bili bliski. Baba je pažljivo slušao, komentarisao i po potrebi davao uputstva da se pošalju odgovori.

Baba je takođe koristio to vreme da pruži svakodnevna uputstva onima koji su živeli sa Njim. Ali, kao i uvek sa Babom, iako niko nije olako shvatao svoju dužnost, atmosfera je bila živahna. Brzinom munje, Baba je leteo sa jedne teme na drugu. Sa iskrenim interesovanjem raspitivao se za nečije zdravlje, zatim bi, sa sjajem u oku, dobroćudno zadirkivao drugoga, a onda bi se odjednom sasvim uozbiljio zbog nekog posla, samo da bi sledećeg trenutka, nakon što bi stvar bila rešena, ponovo počeo da se šali.

Jedan deo svakodnevnih događanja odnosio se i na čitanje engleskih novina svakog posle podneva. Baba je vesti o dnevnim događajima koje su objavljivane u novinama nazivao “lažnim vestima”, a sve vesti o Njegovim ljubavnicima nazivao je “pravim vestima”.

Babini ljubavnici i učenici se i danas skupljaju u tom dugom uzanom holu, poznatom kao Mandali Hol. Atmosfera je još uvek živa i hol često odzvanja od smeha dok se Eruč ili Mani<$FMani, Meher Babina rođena sestra i, pored Mehere jedna od dve Babi najbliže žene-mandaliji, je umrla nedavno, avgusta 1996. (prim. jug. izd.) – (dvoje od Babinih bliskih stalnih mandalija) sećaju događaja iz života sa Njim. Pa ipak, u tom holu i dalje neprestano teče struja Meher Babine ljubavi i večitog milosrđa prema svakome i za sve. U sred razgovora, priča i šala, oseća se duboka tišina, bezvremeni trenutak koji provodimo u prisustvu Voljenog.

Sa srcima punim Njegove ljubavi, pojedinci često pričaju svoje lične priče – priče koje pokazuju ljubav i pažnju koju im je poklanjao njihov Voljeni. I tako Meher Baba i dalje sluša “prave vesti”.

Budući da sam godinama imao privilegiju da boravim u Meherazadu, bio sam veoma impresioniran i iznenađen raznovrnošću i dubinom načina na koje Avatar budi srca u svojoj slatkoj i svetoj ljubavi. U nekima od ovih priča dešavaju se zapanjujuće koincidencije, dramatične situacije i “čudesni” događaji. Pa ipak, istinsko čudo je to što se Voljeni Baba toliko trudi da na ličan način dodirne svačije srce. Kako Mani ponekad kaže, “Baba je taj koji stvara priče, mi ih samo pričamo!“

Sve ove priče izražavaju nešto od topline Babine ljubavi, bezuslovne prirode Njegove milosti i, veoma često, i tračak Njegovog humora – ali najviše od svega one otkrivaju Njegovu saosećajnost i priteljstvo. U tom jedinstvenom prijateljtvu su božanska i ljudska priroda Bogo-Čoveka savršeno povezane.

U ovoj knjizi predstavljam prvi izbor iz ovih priča u nadi da će ispod površnih detalja, čitalac moći da čuje šapat tog intimnog razgovora koji se odvija između Večitog Saputnika i Njegovih dragih. Osećam da će ove priče preneti srcu ono što je Meher Baba često govorio onima oko sebe, “Ja nisam ovo telo. Ja sam Onaj Drevni. Ja sam u vama, ja sam sa vama. Setite se mene i ja ću vam pomoći.“

Slava Večitom Saputniku, Meher Babi!

Bal Natu

Meherazad

7. septembar 1983.

Želim da me učinite

Svojim Večnim Saputnikom.

Mislite na mene više

no što mislite o sebi.

Što više budete mislili na mene,

bolje ćete shvatati

moju ljubav prema vama.

Vaša je dužnost da me

uvek čuvate u sebi

u svim svojim mislima,

rečima i delima…

Primite moj blagoslov.

Meher Baba