12. POGLAVLJE

AVATAR

Tokom godina koje su usledile posle njegovog povratka i nakon nesreće, Baba je održao veći broj skupova, uglavnom u Indiji, ali takođe i u Sjedinjenim Državama, a odlazio je i na kraća putovanja po Evropi i Australiji. Na tim skupovima, poznatijim kao ‘sahavas’-i, govorio je o nekim stvarima tako jednostavno da su i deca mogla da ga razumeju, ali sa snagom i autoritetom koji se nisu mogli čuti poslednjih dve hiljade godina, obuhvatajući čitav ljudski život i to putem pripremljenih beseda koje su čitane njegovim okupljenim sledbenicima, a delimično i putem razgovora i odgovora na pitanja koje su mu oni postavljali. I u jednim i u drugim, određene teme se neprestano iznova pojavljuju.

Čovekova potreba je da se oslobodi lažnog sopstva (ega), i oslobodi pravo sopstvo (duh) koji se nalazi u svakom od nas. Ego je taj koji drži čoveka u stanju konflikta i odvojenosti, dok duh uvek teži sjedinjenju. Put kojim se dolazi do takvog oslobođenja jeste ljubav. Ljubav, u pravom smislu reči, nije nešto što nam je dato kao očni vid. Za njom treba vredno tragati, na prvom mestu putem služenja drugima: „Osećanja nisu loša, ali ljubav je nešto sasvim drugo.“

Potrebna je iskrenost prema samome sebi, drugima, i prema Bogu – „Bog oprašta sve osim licemerja“ – i poslušnost među onima koji tvrde da su njegovi sledbenici. „Poslušnost je više od ljubavi. Ljubav je dar ljubavniku od Voljenog, dok je poslušnost nešto što ljubavnik pruža Voljenom.“

Iznad svega, govorio je o ulozi Avatara ili Bogo-Čoveka, koja treba da u ljudima probudi saznanje o svojoj sopstvenoj prirodi. Podstičući ljubav i strast za služenjem u njegovom srcu, on, Avatar, pomaže čoveku da se sve više i više približi onome božanskom u sebi, i da na taj način kroz bezbroj vekova dođe do Bogo-spoznaje – jedinstva sa Bogom koje predstavlja jedinu svrhu života.

Septembra 1953, ‘Vatreni Slobodni Život’ u kojem će se dogoditi „potpuno stapanje Božanskog stanja i ljudskog stanja“ došao je do svog vrhunca. U Dehra Dunu, centru u zemlji koje predstavlja svetilište Šive, 7. septembra, a to je datum koji se smatra godišnjicom rođenja Zoroastera, osnivača zoroastijanske ili Parsi religije kojoj je Baba pripao rođenjem, on je otvoreno govorio o svojoj poziciji kao o najnovijoj, iako ne i poslednjoj, pojavi Avatara na Zemlji:

Kada se Bog manifestuje na Zemlji u liku čoveka i otkrije ljudima svoje Božanstvo, on se smatra Avatarom….

Avatar je uvek jedan isti, jer je Bog uvek Jedan isti, Večiti, Nedeljivi, Beskrajni…. Ovaj Večno jedan i Isti Avatar ponavlja svoje manifestacije s vremena na vreme, u različitim ciklusima, uzimajući različite ljudske likove i različita imena, na različitim mestima… da bi uzdigao čovečanstvo iz ponora neznanja i oslobodio ga od stega obmane.

Jedna od najpriznatijih i mnogo obožavana manifestacija Boga kao Avatara, Zoroaster, je novija pojava – budući da je ranije bio Rama, Krišna, Buda, Isus i Mohamed. Pre nekoliko hiljada godina on je svetu dao suštinu Istine u obliku tri temeljna principa – Dobra Misao, Dobra Reč i Dobro Delo. Ova pravila su se čovečanstvu neprestano otkrivala u jednom ili drugom obliku, direktno ili indirektno, u svakom ciklusu, preko Avatara toga Doba, dok je vodio čovečanstvo putem Istine…. Ali živeti te principe iskreno i bukvalno je očigledno isto tako nemoguće kao i praktikovati živu smrt u sred života….

Baba je nastavio da govori o tome da on nije jedan od bezbrojnih sadusa, svetaca, mahatmasa, jogina kojih na svetu ima mnogo, i, ako on ne treba da se uvrsti među njih, neminovno se postavlja pitanje,  Ko sam ja? Prirodna pretpostavka bi bila da sam ja ili tek obično ljudsko biće, ili da sam Najuzvišeniji od Najuzvišenijih….

Dakle, ako sam samo običan čovek, moje mogućnosti i moći su ograničene – ja nisam ništa bolji od običnog čoveka. Ako me ljudi tako shvate onda ne treba da od mene očekuju natprirodnu pomoć u obliku čuda ili duhovnog vođstva; a bilo bi takođe apsolutno beskorisno i da mi priđu u nadi da ću ja ispuniti njihove želje.

Sa druge strane, ako sam ja iznad nivoa običnog ljudskog bića, i mnogo iznad nivoa svetaca i jogina, onda ja moram biti Najuzvišeniji od Najuzvišenijih….

Ako sam ja Naujuzvišeniji od najuzvišenijih, onda je moja Volja Zakon, moje želje vladaju Zakonom, a moja Ljubav održava Univerzum. Kakve god bile vaše očigledne nevolje i prolazne patnje, one su tek proizvod moje Ljubavi prema konačnom Dobru. Stoga, prići mi sa željom da vas ja izbavim od vaših nevolja, očekivati od mene da udovoljim  vašim ovozemaljskim željama, značilo bi tražiti od mene da poništim ono što sam ja odredio….

Znajte svi da sam ja Najuzvišeniji od Najuzvišenijih, i da moja uloga zahteva da vam oduzmem svu vašu imovinu i želje, da uništim vaše težnje i da učinim da vaše želje nestanu radije nego da ih ispunim….

Obični intelektualci nikada ne mogu da me razumeju svojim intelektom. Ja sam Najuzvišeniji od Najuzvišenijih, i um ne može da sudi o meni, kao što je ljudskom umu nedostupno da pronikne u dubine mojih puteva.

Do mene ne mogu stići oni koji, voleći me, stoje zaneseni poštovanjem i divljenjem. Ja nisam za one koji me ismevaju i pokazuju na mene s prezrenjem. Ja nisam za to da se oko mene roje gomile desetina ljudi. Ja sam za one malobrojne, koji, raštrkani u gomili, tiho i neupadljivo predaju sve svoje – telo, um i svojinu- meni. Još više sam za one koji, nakon što su mi predali sve, više nikada i ne razmišljaju zašto su to učinili….

Sa moje tačke gledišta, mnogo je bliži blagoslovu ateist koji samouvereno obavlja svoje ovozemaljske dužnosti, prihvatajući ih časno i odgovorno, nego čovek koji smatra da je odani Božiji vernik, pa ipak izbegava svoje dužnosti koje su mu date Božanskim Zakonom, i trči za sadusima, svecima i joginima, tražeći izbavljenje od patnji koje bi mu na kraju donele večnu slobodu.

Posmatrati jednim okom neprestano očaravajuća telesna zadovoljstva, a očekivati da onim drugim vidimo iskru Večnog Blaženstva, ne samo da je nemoguće već predstavlja vrhunac licemerja….

U Radžamundru je skupu njegovih radnika iz Andra Stejta, koji je počeo u devet sati jedne večeri i trajao do tri sata sledećeg jutra, Baba poručio da je neophodno da pokažu beskompromisnu iskrenost prema njegovim tvrdnjama.

Nemojte propagiratli ono što ne osećate. Ono što vam vaše srce i vaša svest govori o meni, pokažite bez oklevanja. Nemojte obraćati pažnju na to da li vam se drugi podsmevaju ili vas prihvataju kada mi se obraćate srcem, ili ste srcem protiv mene.

Ako prihvatate Babu kao Boga, kažite; nemojte oklevati.

Ako mislite da je Baba đavo, kažite to. Ne plašite se.

Ja sam ono za šta me vi smatrate, a ja sam takođe i iznad svega…. O sebi kažem iznova i iznova ‘Ja sam Onaj Drevni – Najuzvišeniji od Najuzvišenijih.’

Ove eksplicitne i snažne tvrdnje izrečene su u Indiji i upućene Indijcima. Ali sada, juna 1954, Baba je poslao pozivnice odabranim ljudima sa Zapada kao i iz Indije i Pakistana, da dođu na ‘skup nad skupovima’ u septembru. Na ovom skupu trebalo je da se nađu samo muškarci, i to samo oni stariji od šesnaest godina. Sa Istoka se skupilo oko hiljadu ljudi, a sa Zapada šačica od sedamnaest. Oni su prisustvovali poslednjem masovnom daršanu, gde je, skupu od nekih deset hiljada ljudi, prenesena Babina poruka.

Iz veka u vek, uzdižući se iznad buke razdora, ratova, straha i haosa, odzvanja poziv Avatara: ‘Priđite svi k Meni.’

Mada se, zbog velova iluzije, ovaj glas Avatara ponekad čini kao glas u divljini, njegov eho i odjek odzvanjaju kroz prostor i vreme, da bi probudili, najpre nekolicinu, a zatim milione, iz dubokog sna neznanja. A usred iluzija, kao Glas iznad svih glasova, on budi čovečanstvo, pozivajući ga da se svojim očima uveri o menifestaciji Boga među ljudima.

Kucnuo je čas. Ja ponavljam taj Poziv, i zovem vas sve da mi priđete…. Govorim vam svojim božanskim autoritetom da vi i ja nismo ‘Mi’ već ‘Jedno’…. Nema ničega osim Boga. On je jedina Stvarnost, i mi smo svi jedno u nedeljivom Jedinstvu te apsolutne Stvarnosti….

Probudite se iz svog neznanja, i pokušajte barem da shvatite u tom beskompromisno Nedeljivom Jedinstvu, da je ne samo Avatar Bog, već su to isto i mrav i vrabac, baš kao što svaki od vas nije ništa drugo no Bog. Jedina očigledna razlika je u stanju svesti. Avatar zna da vrabac nije vrabac, dok vrabac to ne shvata, i budući da nije svestan svoga neznanja, ostaje vrabac.

Ne živite u neznanju. Ne gubite dragoceno vreme svoga života procenjujući svoje bližnje i sudeći o njima, već naučite da žudite za Božanskom ljubavlju. Čak i sred svojih ovozemaljskih poslova, živite samo za to da pronađete i spoznate svoj istinski identitet sa svojim Voljenim Bogom.

Budite čisti i jednostavni, i volite sve jer je sve jedno. Živite iskreno; budite prirodni i iskreni prema sebi.

Baba je pokazao brigu za svaki detalj u interesu zdravlja i udobnosti onih koji su došli na sahavas, i podsticao ih je da budu potpuno iskreni i da kažu šta misle. „Ako vam se hrana ne sviđa, kažite to. Don (dr. Donkin) je zadužen da se brine o vašem zdravlju. Ako imate bilo kakvih problema, recite njemu…. Na kraju krajeva, vi ste došli izdaleka na ovaj skup, i želim da na njemu dobijete sve što možete. Kada se on završi, želim da se što brže možete vratite pravo kući, da biste poneli sa sobom, još uvek sveže, ono što ste primili.“

Posetioci sa Zapada su ostali sa Babom neke tri nedelje, a za to vreme Baba im je pružio intimnosti direktnog kontakta: „Ja sam vaš Učitelj, ali ja sam takođe i vaš prijatelj. Ja sam jedan od vas, i jedno sa vama.“ Razgovarao je sa njima o svojoj mladosti, o prirodi univerzuma, o razlici između stanja transa i istinske Bogo-spoznaje. S vremena na vreme otkrio bi neki deo sebe koji je bio gotovo detinjast.

Ponekad mislim, čemu bilo kakva objašnjenja? Samo dođite, sedite ovde, budite tihi u društvu sa Babom. Ponekad želim da objašnjavam stvari. Pitam se šta je bolje. Šta da radimo? Da li da nastavimo sa objašnjenjima, ili da ćutimo?

Ponekad bi se njegovo raspoloženje neočekivano promenilo. Kada je jedan od njegovih poštovalaca pročitao na sanskritskom jedan odlomak iz Bagavad Gite u kojem Krišna govori o dolasku Avatara, „Vek za vekom, od davnina, da bih uništio neznanje, da bih sačuvao Istinu, uzimao sam ljudski lik“, nakon što je ovaj završio, Baba je neraspoloženo prokomentarisao: „Kažeš to kao da plivaš na sred okeana okružen ajkulama.“ Zatim je jetko dodao: „Ja sam stvorio sve, pa ipak ne znam Sanskrit. Samo klimam glavom kao da znam.“ Jezici koje je Baba govorio bili su persijski, engleski, hindu, gujarati, urdu i marati.

Kao završni akt na ovom ‘skupu nad skupovima’ u 3 časa ujutro u četvrtak, 30. septembra 1954, Eruč je pročitao Meher Babinu Konačnu Izjavu: U celini se nalazi u C.B. Pardomovom Bogo-Čoveku , str. 272 – 5.

Nisam došao da ustanovim nešto novo – došao sam da starom udahnem život…. Kada moja univerzalna religija ljubavi dođe na ivicu nestajanja i gubljenja važnosti, ja se pojavim da joj udahnem život i da rasteram farsu dogmi koje se ređaju u ime religija i guše ih ceremonijama i ritualima….

Patnje sveta dostigle su najvišu tačku, uspkos svim pokušajima da se rašire mir i prosperitet i da se dođe do trajne sreće…. Potvrđivanje religioznih uverenja, osnivanje društava, održavanje konferencija nikada neće doneti osećanje jedinstva i sloge u životu čovečanstva…. Ja sam došao da zasejem seme ljubavi u vašim srcima tako da, uprkos svim površnim različitostima sa kojima vaš život u iluzijama mora da se susretne i da ih istrpi, osećanje jedinstva, rođeno iz ljubavi, zaživi u svim narodima, verovanjima, sektama i kastama sveta.

Baba je u nastavku na svoj misteriozan način spomenuo okončanje svoga ćutanja i Reč koju će izgovoriti.

Da bih to učinio, pripremam se da prekinem svoje ćutanje. Kada ja budem prekinuo svoje ćutanje to neću učiniti zato da bih vaše uši napunio duhovnim poukama.  Izgovoriću samo jednu Reč, a ta Reč će proniknuti u srca svih ljudi i učiniti da čak i grešnik oseti da treba da bude svetac, dok će svetac znati da je Bog i u grešniku isto toliko koliko i u njemu.

Kada izgovorim tu Reč, položiću temelj za ono što će se dogoditi tokom sledećih sedam stotina godina. Kada budem ponovo došao nakon sedam stotina godina evolucija svesti će dostići svoj vrhunac, tako da će se materijalističke tendencije automatski preobraziti u duhovne težnje, a u duhovnom bratstvu će preovladati osećanje jednakosti. To znaći da će bogatstvo i beda, pismenost i nepismenost, ljubomora i mržnja, koje danas postoje u punoj snazi, nestati u osećanju jedinstva sa svim ljudima. Prosperitet i sreća će tada biti u svom zenitu….

Celokupna Izjava, koja je pročitana na engleskom, a zatim prevedena na hindu, marati, gujarati i telugu, saslušana je u potpunoj tišini. Nakon toga, svi su se razišli i vratili svojim kućama.