Nesebično služenje

Karma yogin se kloni kako haotične aktivnosti tako i pasivnosti

Karma-jogin izbegava da se upusti kako u haotičnu aktivnost proisteklu iz sebičnih želja, tako i u prividnu neaktivnost potpunog neželjenja. On vodi život nesebičnog služenja u kome nema ličnih motiva, u kome se jedino vodi računa o što potpunijem oslobađanju božanskog u svim fazama života. Veoma je važno da služenje, čak i onda kada je potpuno nesebično, bude vodeno duhovnim razumevanjem; jer nerazborito nesebično služenje može da prouzrokuje haos i pometnju. Mnogi dobri ljudi se uporno trude da se izbore za društvenu pravdu kroz državne institucije. Ali u šta vodi njihova aktivnost? Svaki tako rešen problem praćen je stotinama novih problema u vidu nepredvidivih i nekontrolisanih sporednih rezultata. Svetovni ljudi misle da će stati na put zlu suprotstavljajući mu se, ali postupajući tako, oni neretko postaju nesvesni pokretači novih zala.
Nerazumno služenje proizvodi haos i pometnju

Pretpostavimo da su se mravi razmileli po čoveku i da ga je jedan ujeo. Čovek će instinktivno zamahnuti da kazni tog mrava; ali ako ga udari, najverovatnije će ubiti i mnoge druge nedužne mrave. Pokušavajući da izvrši pravdu nad jednim mravom, on neminovno biva uključen u aktivnost kroz koju se nanosi nepravda ostalim mravima. U sličnoj situaciji se nalazi osoba koja kroz jedan svoj impuls velikodušnosti biva uvučena u vrtlog društvenog života, a da pritom nije savladala veštinu nesebičnog služenja. Iako nesebične, njene akcije samo unose haos i pometnju, jer ona ne ume da pruži pravu, delotvornu uslugu bez nagomilavanja dodatnih problema. Da bi predstavljala čist blagoslov univerzuma, akcija mora da proističe iz savršenog razumevanja života. Oni koji stupe sa mnom u kontakt treba da razviju duboko razumevanje života i da nauče da služe bez stvaranja pometnje.
Nesebično služenje se zasniva na razumevanju

Služenje u duhu nesebičnosti uvek blagotvorno deluje na karma-jogina, iako on ne očekuje rezultat ili nagradu. Čak i ako nerazborito pruži kakvu nesebičnu uslugu, on sam će, bez sumnje, imati koristi od toga; ali postupajući na taj način, neće izbeći nanošenje patnje drugima. Međutim, ako pristupi nesebičnom služenju sa duhovnim razumevanjem, on ne samo da će i sam imati duhovne koristi od toga, već će ujedno doprineti materijalnom i duhovnom blagostanju svih koji su s njim u vezi. Da bi predstavljalo najveću blagodat za sve uključene, nesebično služenje mora da se zasniva na razumevanju.
Prividno služenje može biti i štetno

Ono što obični ljudi smatraju dobrom uslugom, Savršeni Učitelj može da proglasi rđavom uslugom u duhovnom pogledu; jer on nepogrešivo poznaje situaciju i njene duhovne zahteve. Tako, mada se pod normalnim okolnostima davanje hrane izgladnelom smatra dobročinstvom čija se ispravnost ne može dovesti u pitanje, neke posebne okolnosti zahtevaju da se gladnome ne da hrana, i to za njegovo dobro. Sklonost ka prosjačenju stvara nepoželjne sanskare; a pružajući hranu čoveku koji dolazi kod vas sa takvom sklonošću, vi uvećavate breme njegovih sanskara. I tako, mada mu naizgled činile dobro hraneći ga, vi ga svojim dobročinstvom u stvari samo dodatno opterećujete. Iako vaš motiv nije bio da takvu osobu zadužite, vi činite upravo to deleći joj milostinju više iz navike nego iz razumevanja.

Ovo što je rečeno u primeru davanja hrane odnosi se i na poklanjanje mnogih drugih stvari – opipljivih i neopipljivih. Dok se, s uske tačke gledišta, to može smatrati pružanjem dobre usluge, ono se, sa više tačke gledišta, definitivno može smatrati rđavom uslugom. Baš kao što ono što je hranljivo za zdravog čoveka može predstavljati otrov za bolesnog, tako se ono što je dobro za ljude uopšte, može pokazati lošim u posebnom slučaju. Stoga razumno milosrđe traži duboko poniranje u duhovne zahteve situacije.

Čak i nerazumno služenje donosi duhovnu dobit

Iz navedenih razloga ljudi bi morali da budu pažljiviji i izbirljiviji u svom dobročiniteljatvu. Ta činjenica, međutim, ne treba da ih obeshrabri u nesebičnom služenju. Istina je da jedino Savršeni Učitelj nikada ne greši u proceni situacije i njenih duhovnih zahteva; ali bi bilo šteta da se i oni, koji ne mogu biti toliko sigurni u ispravnost svojih procena, suzdrže od spontanog poriva za nesebičnim služenjem da ne bi nenamerno učinili kome kakvu rđavu uslugu. Jer čak i ako osoba nepromišljeno učini kakvo dobročinstvo, ona uvek ima od toga duhovne koristi.
Služenje koje se vrši bez ikakve pristrasnosti

Sa duhovne tačke gledišta, stvarnu opasnost pri služenju imamo u situaciji kada vas na dobročinstvo navode lažni motivi, a ne pogrešna procena situacije i njenih duhovnih zahteva. Ako nekome činite uslugu da bi ste ga lime obavezali i zato što to godi vašoj sujeti, onda time ne samo da nanosite duhovnu štetu primaocu, već i sebi samom. Ukoliko uživate u služenju a pritom vaš ponos raste dok mislite da činite dobru stvar, vi postajete vezani za svoja dela i tako vezujete samog sebe. Kao što je moguće čoveka vezati gvozdenim ili zlatnim lancima, tako je moguće da se neka osoba na duhovnom planu veže za svoja loša ili dobra dcla. Stoga jedini način da se čovek oslobodi karme jeste da ostane potpuno nevezan tokom služenja.

Pomisao ˝nekog zadužujem˝ je prva koja se javlja kad čovek počinje da služi; ali se ona može poništiti suprotnom mišlju, ˝dužan sam jer mi se pruža prilika da služim˝. Ta druga misao olakšava čoveku da održi nevezan stav i štiti ga da ne upadne u zamku lažnog dobročiniteljstva. Služenje zasnovano početnici na duhovnom putu, političari, društveni reformatori i ostali dobri ljudi. Mada od nesumnjive duhovne važnosti, taj vid služenja je po svojoj prirodi nedogledan. Bez obzira koliko čovek postigao na ovim područjima, uvek će ostati mnogo toga nedovršenog. Osećaj nepotpunosti javljaće se sve dok služenje bude povezano sa idejom o postizanju određenog rezultata.
Služenje nakon Ostvarenja

Nema ostvarenja Beskonačnog kroz obračun sa beskrajnim nizom posledica. Oni koji kroz život služenja ciljaju na izvesne i sigurne rezultate, opteretili su svoj um večitim bremenom.

S druge strane, služenje nakon spoznaje Istine je spontani izraz duhovnog razumevanja istinske prirode Sopstva. I mada daje značajne rezultate u objektivnom svetu, ono više nije .opterećeno žudnjom za rezultatom. Sunce šija jer mu je to u prirodi, a ne zato što svojim sijanjem hoće nešto da postigne. Tako i Bogoostvareni živi požrtvovano ne zato što želi nešto da postigne, već zato što je takva struktura božanskog života u srcu Stvarnosti. On svoj život ne usmerava ka nekom cilju s nadom da će ga ostvariti. On više ne oseća potrebu da postignućima obogaćuje svoj rast, jer je već potpuno ispunjen ostvarenjem Beskonačnog. Punoća njegovog bića je blagoslov za život drugih oblika i snažno ih uznosi kako u materijalnom, tako u duhovnom pogledu. Pošto njegova radost proističe iz spoznaje Božanstvenosti u njemu samom, njegovu sreću ne umanjuje nesavršenost ili patnja života u drugim formama; a njegova svest nije zasenčena čežnjom za nečim neostvarenim.

Veliki je, doista, jaz između služenja pre ostvarenja Istine i služenja nakon ostvarenja Istine. Život Čoveka-Boga je život služenja; to je neprekidno služenje drugim oblicima njegovog Sopstva. Služenje kao jedna od osnovnih karakteristika života Bogoostvarene osobe iz osnova je različito od služenja onih koji još nisu ostvarili Istinu.