Putevi Učitelja

Učitelji su uvek spremni da pruže pomoć

Priroda Učiteljeve pomoći

Pomoć Savršenog Učitelja sastoji se u tome da učeniku omogući sigurno i bezbedno duhovno napredovanje, kao i da skrati vreme koje bi inače bilo potrebno kada bi učenik taj put prelazio sam. Učenik se na stazi dugo može kretati sam, ali neće biti u stanju da prede šesti nivo bez pomoći Učitelja. Sve do šestog nivoa involucije svesti, intervencija Učitelja je od ogromnog značaja, jer pomaže učeniku da ne upadne u neku od zamki koje vrebaju na duhovnom putu. Savršeni Učitelj Kabir uporedio je tri stadijuma na stazi sa tri faze paljenja vatre. Kao što prvo imamo samo dim bez vatre, zatim vatru obavljenu dimom, i na kraju vatru bez dima, tako i početke na stazi karakteriše gust veo neznanja, na sredini puta mutno sagledavanje cilja, a na kraju, ostvarenje Istine bez i najmanje primese obmane. Pošto staza krivuda kroz mnoge obmane, učenik bez vodstva Učitelja nikada nije bezbedan, jer samo Učitelj poznaje sve etape na stazi i može da ga provede kroz njih.
Prebivalište iluzija

Pre nego što dođe do otvaranja unutrašnjeg oka, um zamišlja cilj duhovne slaze kao Beskonačnost, i to u vidu simboličnih slika beskonačnosti kao Što su nebo ili okean, koje asociraju na nepregledno prostranstvo. Premda takve simbolične slike jasno i dobro opisuju Beskonačnost, njih ipak vremenom mora da zameni neposredno iskustvo Beskonačnog. Učenik će tek nakon otvaranja unutrašnjeg duhovnog oka imati neposredan doživljaj Sopstva. A kada se to dogodi, um, zbunjen onim što vidi, više neće posedovati raniju bistrinu. Budući zbunjen viđenjem Sopstva, um gubi sposobnost bistrog razmišljanja i pogrešno zaključuje da je viđenjem Sopstva ujedno i ostvario Sopstvo. Otuda dolazi do zablude da je kraj putovanju mada je on još daleko. U tradiciji sufizma ova etapa na stazi poznata je kao muqam-e-afsan, ili prebivalište iluzija. Upravo u ovako teškoj etapi na stazi, Učitelj može, veštom intervencijom, pogurali učenika da nastavi put bez nepotrebnog zastajkivanja.
Doprinos Učitelja

Na svakom od šest unutrašnjih nivoa učenika vrebaju opasnosti, jer je svaki nivo na sebi svojstven način prepun čarolija koje bi da ga ulove u svoje zamke. Učitelj vodi učenika kroz sve nivoe, ili mimo njih, bez zadržavanja. Ali učenik svejedno mora da hoda sopstvenim nogama. Učitelj mu pomaže samo utoliko što potvrđuje i uverava ga u ispravnost njegovih prethodno stečenih uvida i zapažanja, podižući njegovu svest na nov stupanj – koji, mada mu neizbežno predstoji kao sledeći korak na stazi, još uvek nije dostupan njegovim mogućnostima.
Unutrašnja vera

Da bi učenika izbavio iz Maje Učitelj se služi upravo Majom. Pošto je Učitelj nadrastao dobro i zlo, on često zahteva stvari koje njegovim učenicima, sa njihovog uobičajenog zdravorazumskog stanovišta, izgledaju neprihvatljive, čak i šokantne. Za učenika je najbolje da prati Učiteljeve instrukcije s unutrašnjim poverenjem i da ih svojim ograničenim sposobnostima rasuđivanja ne dovodi u pitanje. Sledeči čuveni primeri ilustruju ovaj nauk. U Kuranu postoji priča o Ibrahimu* (U Bibliji: Avram, prim. prev.) od koga je Bog zahtevao da žrtvuje svog voljenog sina Ismaila (U Bibliji Isaka, prim. prev.). Kada je Ibrahim, čvrst u svojoj veri i pokornosti, krenuo da ubije Ismaila, Bog gaje u poslednjem trenutku sprečio i prihvatio da mu ovaj, umesto sina, žrtvuje jagnje.

* Vidi Glosar

Kada je Šams-e-Tabriz (Shams-e-Tabriz) naredio svom učeniku Maulana Đalaludin Rumiju (Maulana Jalaludin Rumi) da mu dobavi krčag vina, ovaj se, da bi mu udovoljio i zaslužio njegovu milost, bez reci pokorio tom zahtevu.

U to vreme Maulana je upravo kao veliki teolog Islamskog sveta stekao mnoštvo sledbenika medu muslimanima – a vino je muslimanima verski zabranjeno (haram). Nošenje krčaga sa vinom na ramenu, i to u javnosti, bio je stvarno težak ispit Maulanine vere, ali ga je on položio.

Od Gausalija Šaha (Ghausali Shah) je jedan od njegovih Učitelja, koji je živeo na obali reke Gang, jednom zatražio da mu ovaj donese kofu vode – s tim da vodu mora da zahvati iz sredine reke. Dešavalo se to oko ponoći, a reka Gang je zbog monsuna uveliko preplavila obale. Učenik je na početku oklevao ali je odmah zatim, imajući poverenja u premudrog Učitelja, skupio hrabrosti da pokuša nemoguće. I čim je zakoračio u besne talase Ganga, prizor se preobrazio u nešto predivno. Reka se pretvorila u uski potok. A kofa koju je trebalo napunili gotovo je dodirivala rečno dno. U potrazi za sredinom reke učenik je prepešačio do druge obale. A onda se Učitelj iznenada pojavio pred njim. Upitao ga je zbog čega kasni. Gausali Šah mu objasni da ne može da utvrdi gde se nalazi sredina reke. Učitelj mu pokaza mesto odakle da šakama napuni kofu vodom, a onda ga pod nekim izgovorom napusti, naredivši mu da se odmah vrati kući. A kada se Gausali Šah vratio u kolibu noseći kofu punu vode, saznao je, na svoje veliko iznenađenje, da Učitelj ni za trenutak nije napuštao kolibu, već je sve vreme sedeo sa učenicima i razgovarao.
Uobičajeni metodi

Ovakve priče ilustruju kako se Učitelji u retkim prilikama služe svojim moćima da bi slomili ego svojih učenika i pomogli im u njihovom napredovanju na stazi. Učitelji su po pravilu veoma štedljivi kada su njihove božanske moći u pitanju, i nikada ih ne koriste ukoliko to nije zaista neophodno. Najčešće se služe običnim, svakodnevnim sredstvima. Pomažući svojim učenicima oni ne samo da pokazuju veliko razumevanje, izvanredan smisao za humor, beskrajno strpljenje i savršenu taktičnost, već i sami prolaze kroz nebrojene teškoće, prilagodavajući se zahtevima situacije na raznorazne načine.
Priča o Bahlulu

Ovo je prikazano i u priči o velikom mistiku Bahlulu. Iz nepoznatih razloga Bahlul jednoga dana odluči da stupi u kontakt sa persijskim uglednicima i viđenijim ljudima. Jedina prilika za to bese prijem koji je princ svake godine priređivao za svoje dostojanstvenike. Na nesreću, Bahlul je bio ćelav, a u to vreme na prinčeve prijeme ljudi bez kose nisu imali pristupa. Razlog tome bila je prinčeva ćelavost; ljudi bez kose potsećali su ga na njegovu manu i kvarili mu zabavu. Zbog prinčeve preosetljivosti nijedan ćelavac nije smeo da prisustvuje njegovim prijemima. I naravno, kada se Bahlu! pojavio u svojoj otrcanoj odeći, vratari ga nisu pustili unutra. Međutim, prijem je trajao tri dana; drugog dana Bahlul pozajmi lepu odeću, stavi periku na glavu, i tako prerušen uputi se na isto mesto. Na prijemu niko nije prepoznao Bahlula, ali je on u svojoj sjajnoj odeći ostavio snažan utisak na sve prisutne. Bio je toliko dopadljiv da ga je čak i princ toplo pozdravio i pozvao da sedne kraj njega. Čim je seo, Bahlul namignu princu. Princ se, doduše, ne doseti zašto mu je Bahlul namignuo ali pomisli da, pošto taj gest dolazi od jednog tako izuzetnog čoveka, on mora da ima neki dubok značaj, pa mu uzvrati istom merom. Opaziše to i ostale zvanice te stadoše da oponašaju ono što su videli, pa se namigivanje postepeno prenese na sve prisutne; naposletku je svak svakome namigivao.

Jednog trenutka Bahlul doviknu svečanom skupu: ˝O vi mudri ljudi, stanite! Zašto namigujete?˝ A uglednici odgovoriše: ˝Namigujemo jer ste i vas dvojica velikana jedno drugom namigivali. Mi smo vas samo oponašali.˝ Bahlul zatim skide periku sa glave i reče: ˝Nas dvojica smo takođe i ćelavi. Oponašajte našu ćelavost.˝ Uglednici se raziđoše i, o čuda, trećeg dana svi se pojaviše obrijanih glava. Tada se Bahlul obrati princu: ˝Nas dvojica smo ćelavi zauvek; a ovi ljudi će morati svakodnevno da briju svoje glave da bi ostali ćelavi.˝

Postupanje sa učenikovim slabostima

Tako je Bahlul taktičnim ponašanjem i humorom sebi obezbedio pristup onima kojima je hteo da pruži pomoć. Ni najveći problemi ne mogu sprečiti Sadgitrua da stupi u kontakt sa učenikom i pridobije ga za duhovni život. Pošto učenik sigurno napreduje samo ukoliko gaji bezuslovnu ljubav za Učitelja, Učitelj s najvećom pažnjom uklanja sve prepreke koje bi mogle stajati na putu učenikovog potpunog predavanja. Ako se ponekad čini kao da Učitelj ismeva učenikovu ličnost, on to ne čini iz zle namere, nego da ukloni one smetnje koje bi mu mogle stvoriti ozbiljne probleme na njegovom putu. Ako ponekad izgleda kao da Učitelj pothranjuje ego svog učenika, on na taj način samo naduvava učenikove neznanje i pušta da ono dostigne vrhunac. Tako ga priprema za konačno uništenje ega, kao kada se žrtvene životinje brižljivo tove uoči žrtvovanja. Učitelj je s one strane dobra i zla pa ga ne uznemiravaju učenikove greške. Toleriše ih sa ogromnom strpljivošću i bezgraničnom sposobnošću čekanja, znajući da će one, kada se učenik učvrsti na stazi, ubrzo biti ispravljene.
Podrška kroz davanje priznanja

Kada utvrdi da se učenik ozbiljno posvetio stazi, Učitelj preduzima određene mere da očisti um učenika od njegovih nedostataka. Čak i po cenu okrutnosti, nastaviće da obavlja svoj zadatak poput kakvog hirurga koji, zanemarujući pacijentove proteste, izvodi operaciju do kraja. Učenik ne može a da ne uvidi da Učitelj te mere preduzima isključivo u njegovom interesu. Zato se on, u procesu čišćenja koji izgleda bolan i neprijatan, ne oseća odbačenim od strane Učitelja, već mu postaje sve bliži.

U svojoj duhovnoj poduči Učitelj ipak najčešće primenjuje blag i učeniku dopadljiv metod, koji je uz to i vrlo efikasan. Učitelj je veoma zadovoljan kada učenik postigne duhovni napredak. Odajući priznanje učenikovim vrlinama, Učitelj podržava duhovne kvalitete koje je on na putu da razvije i bodreći ga, uliva mu samopouzdanje i snagu da se suoči sa bilo kojom situacijom. Svaki plamičak uzvišene emocije, gest samoodricanja, herojska žrtva, kao i svaki izraz velikog strpljenja, ljubavi ili vere, naići će na Učiteljevo odobravanje. Da bi razvio pozitivne osobine kod učenika on će neposredno i otvoreno hvaliti njegove uspehe. Učenik će ubrzo naučiti da ceni Učiteljeve pohvale i one će ga radovati više od svega. Biće spreman da odoli i najvećim kušnjama i prođe kroz najteža iskušenja da bi time usrećio Učitelja.
Rešenje svih problema

Pošto je Učitelj za iskušenika simbol vrhunskog Sopstva u svemu, stepen do koga će iskušenik ostvariti svoju unutrašnju božanstvenost i sklad sa svim drugim oblicima vrbovog Sopstva, direktno će zavisiti od skladnosti njegovog odnosa sa Učiteljem. Kroz predanost Učitelju učenik će doći do saznanja da su njegovi problemi i nedoumice jedinstveni za sve tragače. Rečeno jezikom psihologije, moći će da prihvati svoje probleme ne kao pojedinačne probleme, već kao aspekte jednog jedinstvenog problema. Tako će dospeti u stanje celovitosti, koje se posve razlikuje od privremenog kompromisa između oprečnih zahteva. Da bi pomogao učeniku u ovom teškom zadatku, Učitelj mora za učenika da predstavlja otelovljenje duhovnog ideala, jer ako učenik treba da se probije kroz brojne barijere koje će se isprečiti između njega i njegovog cilja, neophodno je da postigne intenzivnu koncentraciju na taj ideal.
Zahtevi ličnog Učitelja imaju prednost

Uzvišeni Učiteljev zahtev se ne srne ograničavati niti dovoditi u sumnju, čak i kada dođe do spontanih izliva dubokog poštovanja koje će učenik ponekad gajiti prema drugim Učiteljima. Svi Savršeni Učitelji poseduju jedinstvenu svest i apsurdno je zamišljati da među njima postoje razlike. Mada nijedan Učitelj nije veći od drugog, učenik mora, za sopstveno dobro, u prvom redu da poštuje zahteve svog sopstvenog Učitelja – sve dok ne prevaziđe područje dvojnosti i ne ostvari jedinstvo celokupnog života. Jer, ukoliko ne bi bilo uzvišenog zahteva, kome je data prednost nad svim ostalim životnim i međusobno suprotstavljenim zahtevima, tada bi došlo do rasipanja umne snage.

Isključiva koncentracija na Učitelja je nezamenjiva pomoć u prikupljanju rasute umne energije učenika. U vrlo retkim prilikama i pod izuzetnim okolnostima, Učitelji mogu da donesu odluku da zajednički podučavaju određenog učenika. Tako postoje izuzetni primeri učenika koji su uspostavili saradnju sa dva ili više Učitelja. Ovo je pre izuzetak nego pravilo; a ako postoji više Učitelja, oni će rasporediti svoj posao tako brižljivo da njihovi zahtevi neće protivurečiti jedni drugima.