Odeljak IV

Bog i Maja

Bog je iznad dualnosti

Bog je beskonačan zato stoje iznad ograničavajućih oprečnosti dualnosti. On je iznad ograničenih aspekata dobra i zla, malog i velikog, ispravnog i neispravnog, vrline i poroka, blagostanja i bede; zato je On beskonačan. Kada bi Bog bio više dobar nego loš ili više loš nego dobar; kada bi umesto da je malen, bio veliki, ili umesto da je veliki, bio malen; kada bi bio manje pravedan, a više nepravedan, ili više pravedan, a manje nepravedan; kada bi imao više vrlina, a manje mana, ili manje vrlina, a više mana; kada bi bio češće srećan, a rede nesrećan ili rede srećan, a češće nesrećan – On bi onda bio ograničen a ne bezgraničan. Bog je beskonačan jedino zbog toga što je njegovo postojanje iznad domašaja dualnosti.

Beskonačno ne može biti druga strana konačnog

Sve stoje beskonačno nadilazi dualnost i ne može biti jedna od oprečnosti. Ono stoje uistinu beskonačno ne može biti deo konačnog. Ako bi se na Beskonačno gledalo kao da postoji uporedo sa konačnim, to onda više ne bi bilo beskonačno; postalo bi druga strana jedne oprečnosti. Bog, koji je beskonačan, ne može se podvesti pod dualnost.  Zato je postojanje dualnosti samo privid, a različitost između beskonačnog Boga i konačnog sveta – iluzija. Samo je Bog stvaran; On je beskonačan, jedan i nema ničeg drugog osim Boga. Postojanje konačnog je samo privid, laž, iluzija.

Svet konačnih stvari je stvoren Majom

Kako je onda lažni svet konačnih stvari nastao? Zašto on uopšte postoji? Njega je stvorila Maja, ili princip Neznanja. Maja sama po sebi nije iluzija. Ona je stvaralac Iluzije. Maja nije laž. Ona je ta koja proizvodi lažne utiske. Maja nije nestvarna. Ona je ta koja proizvodi utisak da je stvarno nestvarno i da je nestvarno stvarno. Maja nije dualnost: ona je uzročnik dualnosti.

Iluzija konačnosti

Međutim., da bi stvari bile pristupačnije intelektualnom poimanju, uzećemo da je Maja beskonačna. Ona stvara iluziju konačnosti, a ipak sama po sebi nije konačna. Sve iluzije stvorene Majom su konačne, a čitav dualni univerzum, koji prividno postoji zahvaljujući Maji, takođe je konačan. Čoveku se može činiti da univerzum sadrži bezbroj stvari, ali ga to ne čini beskonačnim. U njemu postoji nesagledivo mnoštvo zvezda. Doista, mirijade zvezda nastanjuju svemir, ali ukupan zbir zvezda je ipak konačan. Isto tako, vreme i prostor mogu da izgledaju beskonačno deljivi, ali su ipak konačni. Sve Što je konačno i ograničeno pripada svetu Iluzije, iako se princip koji uzrokuje ovu Iluziju mora, na neki način, posmatrati kao ne-iluzija.

Maja nije ograničena prostorom i vremenom

Maja se ne može smatrati konačnom. Neka stvar postaje konačna kada se vremenski i prostorno ograniči. Maja ne postoji u prostoru i ne može biti ograničena prostorom. Ona ne može biti omeđena u prostoru jer je sam prostor tvorevina Maje. Prostor, sa svim stvarima koje sadrži, je iluzija koja zavisi od Maje. Maja, s druge strane, ni u jednom pogledu ne zavisi od prostora. Ona ne može, kao druge stvari, da bude prostorno ograničena. A ne može ni da bude vremenski ograničena. Premda u stanju Nadsvesti Maja konačno nestaje, ona se ne srne smatrati konačnom.  Maja nema ni početka ni kraja u vremenu, jer vreme je samo jedna od tvorevina Maje. Ako se Maja shvati kao nekakvo dešavanje koje je počelo i završava se u određenom vremenskom razdoblju, tada se Maja pogrešno smešta u vremenske okvire umesto da se vreme smešta u okviru Maje. Vreme je u Maji; Maja nije u vremenu. Vreme, zajedno sa svim događajima koji se odvijaju u vremenu, jeste tvorevina Maje, a Maja sama po sebi nije omeđena vremenom. Vreme nastaje po diktatu Maje, a nestaje u trenutku kada i ona nestane. Bog je bezvremena Stvarnost.  Zato je ostvarenje Boga, i nestajanje Maje, jedan bezvremeni čin.

Pogrešno je smatrati da je Maja beskonačna

Maja se ne može smatrati konačnom ni iz nekog drugog razloga. Kada bi bila konačna, ona bi bila iluzija; a da je iluzija, ona ne bi imala moć da stvara druge iluzije. Otuda je najbolje prihvatiti Maju kao stvarnu i kao beskonačnu, na isti način na koji se uobičajeno Bog posmatra kao stvaran i beskonačan. Od svih mogućih intelektualnih tumačenja Maje, objašnjenje da je Maja isto kao i Bog, i stvarna i beskonačna, je najprihvatljivije za čovečiji um.  Ipak Maja ne može biti krajnje istinita. Gde god postoji dvojnost, postoji i laž na obe strane. Jedna stvar uvek ograničava drugu. Ne mogu postojati dve stvarne Beskonačnosti. Postojati mogu dva ogromna entiteta, ali ne i dva beskonačna entiteta. Kada bi Bog i Maja imali svoje nezavisne i međusobno usklađene egzistencije, onda bi beskonačna stvarnost Boga predstavljala samo jedan segment podeljene stvarnosti. Intelektualno objašnjenje da je Maja stvarna nije, dakle, konačna spoznaja, već samo najbolje objašnjenje.

Teškoće u razumevanju Maje

I kada se Maja shvati kao potpuna iluzija i kada se shvati kao krajnje stvarna, javljaju se teškoće. Stoga sva nastojanja ograničenog intelekta da razume Maju vode u ćorsokak. Sa jedne strane, ako bi se Maja smatrala konačnom, to bi značilo da je ona iluzorna; i prestala bi biti uzrokom iluzornog sveta konačnih stvari. Zato se Maja mora smatrati i stvarnom i beskonačnom. S druge strane, ako bi se Maji pripisao epitet beskonačne stvarnosti, onda bi ona predstavljala ˝drugu stranu medalje˝ još jedne beskonačne Stvarnosti, to jest Boga. Sa ove tačke gledišta, nameće se drugi zaključak: Maja je konačna i iluzorna. Maja, dakle, ne može da predstavlja beskonačnu stvarnost, mada se mora tako imenovali da bi se bolje pojasnio iluzorni svet konačnih stvari.

Maja kao senka Boga

Ograničeni intelekt, ma koliko se trudio, ne može potpuno da razume Maju. Nije moguće razumeti Maju intelektom, jer je ona, kao i Bog – nedokučiva. Bog je nedokučiv, nerazumljiv; Maja je podjednako nedokučiva, nerazumljiva.  Zato se kaže da je Maja senka Boga. Svaka ličnost ima svoju senku. Bog takođe ima svoju senku: tajanstvenu Maju.  Mada su Bog i Maja posve zagonetni za intelekt koji deluje u domenu dualnosti, njihova istinska priroda se čoveku u potpunosti razotkriva u trenutku konačne Spoznaje. Sve do konačnog Ostvarenja enigma Maje ostaje nerešena. A nakon Ostvarenja čovek spoznaje da Maja zapravo ne postoji u Stvarnosti.

Dva stanja u kojima nema Maje

Postoje dva stanja u kojima nema Maje: nema je u prvobitnom nesvesnom stanju Stvarnosti, i nema je u Samosvesnom, Nadsvesnom stanju Boga. Ona se pojavljuje jedino u Božijoj svesti o pojavnom svetu dualnosti, to jest, onda kada se javi svest o grubom, suptilnom ili mentalnom svetu. Maja se javlja tamo gde nema Samosvesti, već vlada svest o imaginarnom ˝drugom˝ kada je svest bespomoćno savladana lažnim kategorijama dualnosti. Maja postoji samo sa tačke konačnog postojanja. I jedino u vidu iluzije Maja može da deluje kao beskonačni stvaralac nestvarnih i konačnih stvari.

Istina Ostvarenja

U poslednjoj i jedinoj Istini Ostvarenja, nema ničeg osim beskonačnog i večnog Boga. Nema iluzije o konačnim, od Boga odvojenim stvarima, a nema više ni Maje, tvorca te iluzije. Duša unutrašnjom borbom na prevazilaženju Maje dolazi do Samospoznaje. Kroz Samospoznaju ona ne samo da dolazi do toga da različiti ego-umovi i različita tela nikada nisu ni postojali, već i do toga da čitav univerzum, pa i sama Maja, nikada nisu postojali kao zasebni principi.  Ma kakvu opipljivost stvarala, Maja nestaje u nepodeljenom biću jedne i jedinstvene Duše. Upojedinjena duša sada zna da je ono što je oduvek i bila – večno Samoostvarena, beskonačna u znanju, moći, blaženstvu i u samom postojanju, večno oslobođena od dualnosti. Ovaj najviši stupanj Samospoznaje je, međutim, sasvim nedostupan intelektu i razumljiv je samo onima koji su krajnje vrhove najviše Realizacije već osvojili.