Nasilje i nenasilje

Iznad reči

Čovek gaji sklonost da nekritički usvaja stalne, konvencionalizovane reči i dopušta da mu one gotovo mehanički usmeravaju dela, ne dovodeći ih u vezu sa njihovom živom suštinom. Reči imaju svoje mesto i namenu u životu; ali za razložno i razborito delanje, nužna je brižljiva analiza i istraživanje izvornog, dubljeg značenja reči. Medu rečima koje zahtevaju jedno takvo istraživanje malo je onih koje se po svom značaju mogu meriti sa recima kao što su ˝nasilje˝ i ˝nenasilje˝, jer one vrše direktan uticaj na ideologije koje oblikuju ne samo pojedinačna dela, već i sveukupni tok života.
Duhovno razumevanje nadilazi formulacije

Duhovni život je stvar dubokog uviđanja a ne mehaničko prilagođavanje nametnutim pravilima, čak i ako ta pravila slove za visoko vredna. Za njega je potrebno razumevanje koje nadilazi reci ili formulacije. Sve reci i formulacije ograničavaju Istinu. Prema tome, oni koji bi da dopru do jezgra pojedinih formulacija, moraju se upustiti u duboku istraživačku analizu formulisanih načela, uvek nadopunjujući ovakvu analizu konkretnim primerima iz života. To naročito važi za ključne principe formulisane kroz oprečne pojmove nasilja i nenasilja.
Tipične situacije

Pojmovi ˝nasilje˝ i ˝nenasilje˝ se u svojoj uobičajenoj upotrebi mogu primeniti na toliko raznovrsnih situacija u praktičnom životu, da nijedno izlaganje u vezi s tim predmetom ne može biti celovito ukoliko se sve te raznovrsne situacije ne uzmu u obzir. Međutim, za potrebe ovog izlaganja nije nužno pobrojati sve moguće situacije koje ovi pojmovi pokrivaju. Dovoljno je razmotriti samo neke od tipičnih. Slučajevi o kojima ćemo govoriti izabrani su jer imaju moć da dubinski osvetle suštinu značenja pojmova nasilja i nenasilja.
Slučaj davljenika

Situacija broj 1. Pretpostavimo da je čovek koji ne zna da pliva upao u jezero i davi se, a da se u blizini nalazi drugi čovek koji je izvrstan plivač i da hoće da ga spasi. Čovek koji se davi nastoji da očajnički ščepa onoga koji mu pritiče u pomoć; njegov zagrljaj je tako grčevit da ne samo da njegovo spasenje može učiniti nemogućim, nego može prouzrokovati i utapanje spasioca. Zato će spasilac morati, pre nego što pristupi spašavanju, da davljenika udarcem onesvesti. Onesvešćivanje davljenika se pod takvim okolnostima ne može smatrati ni nasiljem ni nenasiljem.
Slučaj hirurškog zahvata

Situacija broj 2. Pretpostavimo da osoba boluje od izvesne bolesti koja se može izlečiti samo operacijom. Da bi se bolesnik izlečio, te da bi se zaštitili drugi koji bi takođe mogli biti zaraženi, hirurg mora da ukloni zaraženi deo tela. Sečenja tela nožem se isto lako ne može smatrati ni nasiljem ni nenasiljem.
Slučaj agresivnog naroda

Situacija broj 3. Pretpostavimo da je jedan agresivan narod izvršio napad na slabiji narod iz sebičnih pobuda; a da se neki drugi narod, vođen plemenitom željom da spasi taj nejaki narod, oružanom silom suprotstavio agresivnom napadu. Borbu u cilju odbrane slabijeg naroda ne možemo smatrati ni nasiljem ni nenasiljem, ali je možemo zvati nenasilnim nasiljem.

Slučaj besnog psa

Situacija broj 4. Pretpostavimo da besan pas trči unaokolo i da postoji mogućnost da ugrize nekog školarca, a nastavnik odstreljuje besnog psa da bi zaštitio decu. Ubijanje besnog psa zaista sadrži nasilje ali u njemu nema mržnje.
Slučaj nenasilja jakog

Situacija broj 5. Pretpostavimo da je slaba ali arogantna osoba pljunula i uvredila fizički jačeg čoveka. I pretpostavimo da snažniji čovek, koji ima dovoljno snage da zgromi arogantnog čoveka, ne samo da odustaje od toga, već mu mirno objašnjava jevanđelje ljubavi. Ova akcija podrazumeva nenasilje, ali je to nenasilje jakog.
Potreba za složenim razmatranjem

Prve tri gore pomenute situacije jasno govore da se pitanje da li neka situacija predstavlja nasilje ili nenasilje, ne može rešiti dok se ne uđe u mnoga tanana i složena razmatranja u pogledu detalja i motiva koji su je podstakli. Dva poslednja slučaja pokazuju da u situacijama gde se stvarno pojavljuje nasilje, odnosno nenasilje, neki drugi činioci daju rečima ˝nasilje˝ i ˝nenasilje˝ značenje koje prevazilazi ono koje im se uobičajno pripisuje.
Komentar n vezi slučaja davljenika

Detaljna analiza situacije broj 1. pokazuje da je, mada je upotreba sile bez prethodnog pristanka žrtve prisutna, osnovni motiv ipak spašavanje davljenika. Upotreba sile, bez prethodne saglasnosti onoga nad kim se sila primenjuje, može se zvati nasiljem. Međutim, sila je u ovom slučaju primenjena za dobro davljenika bez ikakve namere da mu se nanese povreda ili zlo; u tom smislu se može reći da se ne radi o slučaju nasilja. Sa ove posebne tačke gledišta se može reći da su u ovoj situaciji zastupljeni i nasilje i nenasilje; ali se ne može smatrati ni slučajem nasilja ni slučajem nenasilja u uobičajenom smislu reci.
Komentar u vezi slučaja hirurškog zahvata

Situacija broj 2. se neznatno razlikuje. Ovde je takođe prisutna primena sile (čak i sečenje tela), ali za dobro pacijenta. Kao prvo, u većini slučajeva pacijent daje svoj pristanak na operaciju. Dalje, operacija nema samo za cilj da spreči širenje bolesti kod pacijenta već i širenje zaraze na okolinu. Sila se primenjuje iz dobrostivih pobuda, kako prema pacijentu tako i prema onima koji bi mogli da se zaraze u kontaktu s njim. Pošto nije bilo zlih namera, ovde primena sile ne predstavlja nasilje u uobičajenom smislu. A ne može se smatrati ni nenasiljem, jer se ipak vrši odsecanje jednog dela tela.
Komentar u vezi slučaja agresivnog naroda

Situacija broj 3. takođe je veoma zanimljiva i poučna. Borba tu predstavlja primer pružanja otpora agresiji bez sebičnih motiva ili lične koristi već isključivo u cilju odbrane slabijeg naroda. Agresivni narod može pretrpeti mnoge gubitke, pa čak biti i potpuno uništen, a sila ne samo da se primenjuje bez njegovog prethodnog pristanka već i protiv njegove svesne volje i htenja. Međutim, ni u ovom primeru nemamo očigledan slučaj nasilja. Uprkos tome što se radi o nanošenju zla i štete, sila se ovde primenjuje ne samo za dobro slabijeg naroda, to jest žrtve, već u jednom višem smislu to je takođe i za dobro agresivnog naroda, jer se on, kroz otpor pružen njegovoj agresiji, postepeno leci od duhovne slabosti ili nemoći, koja se ogleda u napadanju i iskorišćavanju slabijih naroda. Ovakvo nasilje nije u stvari nasilno, pa se ono stoga može nazvati nenasilno nasilje.
Poređenje između slučaja agresivnog naroda i slučaja hiruškog zahvata

Slučaj pružanja otpora agresivnoj naciji veoma je sličan slučaju amputacije inficiranog dela tela. Glavni rezultat borbe protiv agresivnog naroda jeste dobrobit slabijeg naroda, a dobrobit agresivnog naroda (protiv koga je primenjena sila) javlja se kao sporedni rezultat. U slučaju operacije glavni rezultat je dobrobit pacijenta (nad kim se sila primenjuje), a dobrobit za ostale se javlja kao sporedni rezultat. Tu nema mnogo razlike; kada se ove dve situacije pažljivo izanaliziraju i uporede, nalazimo da je uticaj u oba slučaja dobar, kako za one koji su meta primene sile tako i za sve ostale.
Zaštita slabijeg je vid služenja bez sebičnih motiva

Zaštita slabijeg predstavlja značajan vid nesebičnog služenja i deo je karma-joge, ili joge akcije. Primena, kada je neophodna, sile u te svrhe, u potpunosti je opravdana kao neophodno sredstvo zaštite ugroženog. Međutim, da bi napad koji se pred uzima u odbranu slabijeg imao nepobitnu duhovnu vrednost, on mora biti oslobođen sebičnih motiva ili mržnje. Na primer, kada muškarac hrani ženu koju je napao drugi muškarac sa zlim namerama – on na taj način spašava život i Čast te žene, a ujedno kažnjavajući napadača navodi ga na pokajanje.
Razjašnjenje slučaja pobesnelog psa i nenasilja jakog

Situacija broj 4. je u svakom slučaju nasilje. Međutim, ono je opravdano jer u njemu nema mržnje i počinjeno je isključivo s namerom da se osigura bezbednost dece koja bi mogla da budu ugrožena od strane besnog psa. Slučaj snažnog čoveka koji nudi propoved umesto revanša (situacija broj 5) predstavlja nenasilje, ali ne i pasivnost. Dakle, nije ni pasivnost ni slabost, već snaga istinski kreativne akcije nelične prirode. To je nenasilje jakog.
Duhovno razumevanje je izvan svih pravila

Detaljna analiza i poređenje svih ovih raznovrsnih slučajeva iznosi na videlo činjenicu da se pitanje nasilja ili nenasilja – njihove opravdanosti ili neopravdanosti, razjašnjenje njihovih stvarnih vrednosti ili pomankanja vrednosti – ne može resiti uvođenjem kakvog opšteg pravila. Oni sadrže mnoge, ne tako lako rešive duhovne činioce i probleme. Pravilno razumevanje statusa nasilja i nenasilja u šemi duhovnih vrednosti iziskuje sagledavanje prave suštine postojanja. Prema tome, ne treba se ravnati prema frazama (ma kako uzvišeno zvučale) koje se zasnivaju na necelovitim, manjkavim idejama o tome staje nasilje, a šta nenasilje. Svako delo treba da bude spontani izraz božanske ljubavi – koja je iznad svih suprotnosti – i da se zasniva na duhovnom razumevanju van svakog kanona.

Nenasilje
I

Čisto i Jednostavno Nenasilje (zasnovano na božanskoj ljubavi)

Ovde čovek vidi sve kao svoje Sopstvo i iznad je i prijateljstva i neprijateljstva. Nikada, ni pod kakvim okolnostima ni jedna primisao o nasilju ne pohodi njegov um.
II

Nenasilje Hrabrog (zasnovano na bezgranično čistoj ljubavi)

Odnosi se na one koji, iako nisu doživeli sebe kao jedno sa svime kroz Realizaciju, ne smatraju nikoga neprijateljem. Oni nastoje da napadača pridobiju ljubavlju rizikujući svoje živote ne zbog straha, već zbog ljubavi.
Nasilje
III

Nenasilno Nasilje (zasnovano na neograničenoj ljubavi)

Nasilje koje se vrši isključivo u odbranu slabijeg, gde nije u pitanju samoodbrana ili lični motiv, jeste nenasilno nasilje.
IV

Nasilje Bez Sebičnosti (zasnovano na ograničenoj ljudskoj ljubavi)

Ovde je nasilje počinjeno u samoodbrani, u slučaju kada je neko podmuklo napadnut i bez dodatnih sebičnih motiva. Na primer, kada je čast nečije majke dovedena u opasnost zbog napada nekog pohotljivog muškarca, onda čovek brani svoju majku. Takođe, kada je u pitanju čast nacije, kao u slučaju neprijateljskog napada, nesebični napori naroda da se odbrani predstavljaju nasilje bez sebičnosti.
V

Nenasilje Kukavice (zasnovano na bezgraničnoj slabosti nečijeg karaktera i uma)

Oni koji se ne opiru napadu zbog straha, i samo iz tog razloga, spadaju u ovu vrstu.
VI

Sebično Nasilje (zasnovano na mržnji i strasti)

Kada je izvršeno nasilje iz sebičnih pobuda od strane nekog pojedinca ili naroda u težnji za moći, nezasluženoj dobiti i tako dalje, to se zove sebično nasilje.

Čisto i jednostavno nenasilje jeste beskonačna ljubav. To je cilj života. Kada se dostigne stanje čiste božanske ljubavi, poklonik postaje jedno s Bogom. Da bi se postigao ovaj cilj mora se svesrdno žudeti za njim, a tragalac koji ima čežnju da postigne to uzvišeno stanje treba da započne sa praktikovanjem onoga što smo nazvali nenasiljem hrabrog. Nenasilje hrabrog pokazuju oni koji, mada nisu dostigli jedinstvo sa svepostojanjem kroz Realizaciju, ne smatraju nikoga svojim neprijateljem. Oni nastoje da razoružaju napadače uz pomoć ljubavi i rizikuju svoj život ne zbog straha, nego iz ljubavi.

Kao što smo već napomenuli, nenasilje hrabrog je izvodljivo za one pojedince kod kojih se razvila snažna čežnja za postizanjem uzvišenog stanja. Ovakvu čežnju većina ljudi ne oseća. Prema tome, ako neko ima nameru da vodi mase u pravcu čistog nenasilja, neophodno je da ih prvo pripremi za nenasilje hrabrog. A da bi se taj cilj praktično postigao neophodno je, makar u početku, navesti ih da slede principe nenasilnog nasilja – nasilja izvršenog isključivo u odbranu slabijeg bez ikakvih sebičnih motiva.

Kada izbije rat onda mase, zatečene iznenadnim napadom, nisu raspoložene da slušaju propovedi o tome kako treba težiti postignuću uzvišenog životnog cilja. Jedini praktičan način da se oni dovedu do krajnjeg cilja jeste da im se u svest usadi načelo nenasilnog nasilja, a zatim da se postepeno uvedu u nenasilje hrabrog. Prerani pokušaji da se u vreme rata nepripremljene mase nauče nenasilju hrabrog ne samo da neće uspeti, već će dovesti do toga da u masi preovlada nenasilje kukavice, to jest, da ljudi prestanu da pružaju otpor napadaču iz straha i ni iz jednog drugog razloga.

Mase bi se takođe mogle podučavati i voditi u pravcu nenasilja hrabrog tako što bi se navele da slede principe nasilja bez sebičnosti umesto nenasilnog nasilja. Nasilje bez sebičnosti je ono nasilje koje se vrši u samoodbrani od podmuklog napada. Nijedan drugi sebični motiv ne srne da se potkrade u ovaj oblik nasilja. Tako, na primer, kada je čast nečije majke dovedena u pitanje nasiljem nekog pohotljivog čoveka, a njen sin je brani takođe nasilnim putem, kaže se da on sledi načela nasilja bez sebičnosti. Na sličan način, kada je zbog neprijateljskog napada čast nacije dovedena u pitanje, nesebični napor naroda da se odbrani predstavlja nasilje bez sebičnosti. Pošto je prisutna mrva sebičnosti (sinu je to, na kraju krajeva, njegova vlastita majka), tako izraženu ljubav zovemo ograničenom ljudskom ljubavlju.

Nenasilje kukavice je, kao što smo to već naglasili, fatalno. Isto važi i za sebično nasilje, odnosno za nasilje koje zarad sebičnog cilja sticanja moći ili nekog drugog sebičnog cilja vrši pojedinac ili čitav narod. Prema tome, dokle god čisto i jednostavno nenasilje stoji kao cilj života, njega će individualni tragači za Bogom postizati tako što će prvo slediti načelo nenasilja hrabrog. Široke mase koje ne osećaju poriv i intenzivnu žudnju za jedinstvom sa Bogom, moraju se postepeno voditi ka ovom cilju uz pomoć načela nenasilnog nasilja i nasilja bez sebičnosti, već kako to okolnosti zahtevaju. Na kraju, mora postati jasno da su nenasilno nasilje i nesebično nasilje samo sredstva za postizanje životnog cilja – to jest, čistog i jednostavnog nenasilja ili beskonačne ljubavi. I, kao sredstva, ne smeju se brkati sa samim ciljem.

Motive i njihove posledice ljudi uvek procenjuju prema opštedruštveno prihvaćenom shvatanju dobra i zla. Na primer, nenasilje hrabrog i nenasilje kukavice u oba slučaja jeste nenasilje. Sa stanovišta unutrašnjeg motiva, međutim, nenasilje hrabrog se rađa iz ljubavi, a nenasilje kukavice se rada iz straha, što je u suprotnosti s ljubavlju. Dok sa stanovišta formalnog nenasilja oni nisu u suprotnosti, njihovi unutrašnji motivi su, ipak, beskrajno suprotni. Unutrašnji motiv nenasilja kod hrabrog je toliko jak da bi on položio i sopstveni život u korist beskrajne ljubavi, a unutrašnji motiv nenasilja kukavice se svodi samo na očuvanje sopstvenog života, čime on zaslužuje najveći prezir. Stoga nenasilje kukavice podvodimo pod etiketu ˝ne-ljubav˝, a nenasilje hrabrog pod etiketu ˝ljubav˝. Nenasilno nasilje nije podvedeno pod etiketu ljubav, već pod etiketu ˝dužnost˝ – jer je to dužnost koja se obavlja nesebično u korist drugih, u skladu sa karma-jogom što je u krajnjem ishodu povezano sa neograničenom ljubavlju, mada je u početku pobuđeno ljudskom ljubavlju.

Različitost dve suprotne sile se ne može poništiti, ali se može izdejstvovati preobražaj jedne u drugu silu kada se pravilno usmeri kroz odgovarajuće kanale. Hrana kada se pogrešno uzima postaje otrov, dok otrov (kao što je strihnin) dat u malim količinama kao sredstvo za osnaženje, postaje blagotvoran za nerve. Mada hrana sama po sebi ne može biti otrovna, i obratno, dejstvo i učinak se menjaju u zavisnosti od primene.