Pitanje seksa

Osnov polnosti

Seks je svakako jedno od važnih pitanja sa kojim se um suočava u sferi dualnosti. To je jedna od datosti u šarenilu ljudske prirode koja se ne može mimoići. Kao i sve ostalo u ljudskom životu, o seksu se sudi na bazi suprotnosti koje pripadaju ograničenom umu. Kao što stalno pokušava da sabije život u jednostranu šemu alternativa – kao što su radost ili patnja, dobro ili loše, usamljenost ili društvo, privlačenje ili odbijanje – tako je i u pogledu seksa um sklon da razmišlja o prepuštanju ili obuzdavanju kao o jedinim alternativama. Um je naizgled primoran da prihvati ili jedno ili drugo rešenje. Pa ipak ne može svesrdno da prihvati nijedno od ta dva. Kada proba obuzdavanje, brzo se razočara svojim izborom i onda čeznutljivo počinje da razmišlja o prepuštanju, a kada se prepusti uživanjima, postaje svestan svoje vezanosti za čula i počinje da žudi za slobodom, pribegavajući veslačkom obuzdavanju. Um ostaje nezadovoljan obema krajnostima i tako nastaje jedan od najsloženijih, najvitalnijih problema ljudskog života.
Prepuštanje i obuzdavanje kao krajnosti

Da bi resio pitanje seksa, um mora prvo da shvati da su oba rešenja podjednako produkti imaginacije koja deluje pod obmanjujućim uticajem požude. Požuda je jednako prisutna kako u potiskivanju tako i u zadovoljavanju polnog nagona. I u jednom i u drugom slučaju rezultat je pomračenje svesti zbog strasti ili želje za čulnim uzbuđenjima. Prema tome, um je neizbežno uznemiren u oba slučaja. Kada je vreme oblačno, mračno je i turobno bez obzira padala kiša ili ne; isto tako, kada je ljudski um zamračen požudom, životnog elana i istinske sreće nema, bez obzira da li je požuda zadovoljena ili ne.

Žudnjom uznemiren um tka iluzornu sliku sreće koja će se javiti nakon zadovoljenja, a posle toga, znajući da će duša ostati svejednako neispunjena, nastoji da se vrati veslačkom obuzdavanju. Tako, tragajući čas za srećom, čas za oslobođenjem, um biva uhvaćen u kolo prepuštanja i obuzdavanja, iako zna da će oba rešenja dati podjednako razočaravajuće rezultate. Umesto da čini pokušaje da ih prevaziđe, on luta od jedne do druge oprečnosti, i, samim tim, od jednog do drugog razočarenja.
Varljivo obećanje sreće

Tako požuda, zloupotrebljavajući imaginaciju, potura umu prepuštanje ili obuzdavanje kao jedina dva rešenja. Međutim, uprkos stalnom smenjivanju zadovoljstava i razočarenja, obuzdavanja i prepuštanja, um se ne odriče uzroka i suštine nezadovoljstva, to jest same požude. Kada ga razočara obuzdavanje, um podleže lažnim obećanjima sreće i čovek se prepušta zadovoljstvima. Kada ga razočaraju zadovoljstva, um, privučen suprotnim varljivim obećanjima, tera čoveka na prisilno obuzdavanje.
Odbacivanje žudnje nakon buđenja

Ovo je poput kretanja u kavezu. Put duhovnosti i spontanog unutrašnjeg dbacivanja požude ostaje zatvoren za one koji nemaju tu izuzetnu sreću da budu probuđeni od strane Savršenog Učitelja. Istinsko buđenje je stupanje na put mudrosti, što će vremenom pouzdano odvesti u slobodu i trajnu sreću večnog života. Spontano unutrašnje odbacivanje žudnje se razlikuje kako od prisilnog obuzdavanja tako i od prepuštanja. Um poseže za prisilnim obuzdavanjem zbog razočaranosti, a pravom unutrašnjem spontanom odbacivanju žudnje se vraća tek kada se izbavio iz iluzije ili probudio.
Razumeti žudnju

Potreba za prepuštanjem ili prisilnim obuzdavanjem javlja se samo ako je priroda požude nedovoljno dobro shvaćena. Kada tragaocima postane potpuno jasno da požuda neizbežno povlači za sobom vezanosti i patnje, onda oni počinju da se, naporom volje, oslobađaju same požude, razborito sagledavajući suštinu problema. Dilema – prepuštanje ili obuzdavanje, večiti je pratilac požude. Potreba za izborom između ta dva rešenja nestaje sa potpunim nestankom požude. Um koji je raskrstio sa požudom više nije omamljen lažnim obećanjima prepuštanja ili prisilnog obuzdavanja.
Obuzdavanje pre vodi slobodi nego prepuštanje

Ipak valja naglasiti da je slobodan život pre u srodstvu sa životom uzdrŽanosti nego sa životom prepuštanja (premda se po svojim suštinskim svojstvima razlikuje od oba). Otuda je za tragaoce celibat preporučljiviji od bračne zajednice, ali pod uslovom da tragaocu samoobuzdavanje ne pada teško, te da nije opsednut njime. Takvo obuzdavanje, međutim, za većinu tragalaca predstavlja težak, ponekad i neprohodan put, pa je za takve od veće koristi da žive u bračnoj zajednici nego u celibatu. Za obične ljude je bračni život najpreporučljiviji, osim ako ne postoji posebna sklonost ka celibatu.
Izbor između celibata i bračnog života

Upravo kao što celibat zahteva jačinu karaktera ali i razvija mnoge izvanredne duhovne vrline, tako i bračni život doprinosi razvoju mnogih duhovnih kvaliteta od izuzetne važnosti. Život u celibatu ima svojih prednosti jer se kroz njega razvija sposobnost uzdržavanja, a prisutno je i osećanje nezavisnosti i nevezanosti. Međutim, istinske slobode nema sve dotle dok se um u potpunosti ne oslobodi svake žudnje. Život u braku uči bračne partnere mnogim važnim stvarima dok prolaze kroz proces međusobnog usklađivanja, a povrh toga im pruža osećanje međusobnog jedinstva.
Staza savršenstva može se ostvariti kako u celibatu tako i u bračnom životu

Međutim, istinsko jedinstvo ili poništenje dualnosti dostižno je samo kroz božansku ljubav koja se ne može roditi sve dotle dok postoji i najmanja senka strasti ili požude u umu. Istinsku slobodu i jedinstvo je moguće postići samo putem unutrašnjeg spontanog odbacivanja želje.
Neophodnost jasnog izbora

Staza unutrašnjeg života je ista za one u celibatu i za one koji žive bračnim životom. Privučeni Istinom, tragaoci prestaju da čeznu za bilo čim drugim; a kako zov Istine biva sve jači, tako se oni sve vise rasterećuju od požude. Bilo da se nalaze u celibatu ili u braku, njih vise na omamljuju varljiva obećanja prepuštanja ili prisilnog obuzdavanja, jer praktikuju unutrašnje, spontano odbacivanje požude, i to sve dok se potpuno ne oslobode njenih obmanjujućih oprečnosti. Staza savršenstva je otvorena za sve tragaoce, bilo da su u celibatu ili u braku, a da li će joj pristupiti pridržavajući se celibata ili živeći bračnim životom, zavisiće od njihovih sanskara ili karmičkih veza iz prošlosti. Oni treba spremno da se povinuju uslovima koje su im odredili njihovi prošli životi, i iskoriste ih za duhovni napredak vodeni idealom koga intuitivno naslućuju.

Tragaoci mogu izabrati jedan od dva puta koji im se nude. Mogu izabrati ili celibat ili bračni život, po svaku cenu izbegavajući jeftine kompromise. Promiskuitet u zadovoljavanju polnog nagona, do koga dolazi usled izbijanja nekontrolisanih strasti, zasigurno će gurnuti sledbenika u žalosno i vrlo opasno stanje rasula. Rasuta i neusmerena požuda zaklanja vidik ka višim vrednostima, produžava vezanost, i sprečava slobodno kretanje duhovnom stazom koja vodi ka spontanom unutrašnjem odbacivanju svih želja. Seks u braku sasvim se razlikuje od seksa izvan braka. U braku, sanskare požude su mnogo slabije, i veća je mogućnost da budu uklonjene. Kada seksualni odnos prati osećaj odgovornosti, ljubavi i duhovnog idealizma, uslovi za sublimaciju seksa su mnogo povoljniji nego kada je on jeftin i promiskuitetan.
Opasnosti promiskuiteta

U promiskuitetnom životu iskušenje da se čovek prepusti istraživanju mogućnosti odnosa čisto seksualnog karaktera je golemo. Samo uz maksimum obuzdavanja čisto nagonskog seksa, tragaoci mogu pravilno da shvate i prihvate vrednosti koje su dostižne postupnim preobražajem strasti u ljubav. Ako um pokuša da razume seks tako što će istraživati sve mogućnosti seksualnih odnosa, on će postati žrtvom nepreglednih obmana – jer, nema kraja tom začaranom krugu. Kod promiskuiteta strast nadjačava um, pa su pojedinci osuđeni da opšte sa svojom okolinom u okviru ograničenja koje im nameće njihova izopačenost, zatvarajući tako sami sebi prolaz ka dubljim doživljajima.
Beskonačnost je dostižna u bračnoj zajednici

Do Istine se ne može doći zanemarivanjem suštine života i umnožavanjem površnih odnosa sa svetom. Da bi se spoznala Istina, potrebno je da um pokaže spremnost da se usredsredi na odabrana iskustva i da se oslobodi svojih ograničavajućih svojstava. Ovaj proces razlikovanja višeg od nižeg, i prevazilaženja nižeg u korist višeg, izvodljiv je samo onda kada čovek pokaže ozbiljnu, istinsku zainteresovanost za život i njemu posveti svoju nepodeljenu pažnju. Pažnja i iskrena zainteresovanost redovno izostaju u slučajevima kada um postane robom zastranjivanja i lutanja od jednog do drugog objekta, od jednog do drugog sličnog iskustva.

U bračnom životu raspon iskustava koja se mogu doživeti u zajednici sa partnerom veoma je obiman, pa strasti tu ne igraju presudnu ulogu. Zbog toga je to za tragaoce prava prilika da prepoznaju ograničavajuće faktore iskustva i pristupe njihovom uklanjanju. Postepenim uklanjanjem strasti i prelaženjem kroz sve uzvišenije doživljaje ljubavi i žrtvovanja, oni na kraju dostižu Beskonačno.