Hijararhija ljudskih tipova

Rasprava o Sadguruu u Seriji 11 izgleda da predstavlja najvišu tačku i kulminaciju Beskonačne Intelligence kao Sve u Svemu. Ali veoma važni subjekt Serieje 13, i doista lajtmotiv celokupne rasprave, jeste hijararhija ljudskih tipova na čijem čelu stoji Sadguru. U najvećoj meri, Bog Govori o ovoj temi raspravlja mnogo sveobuhvatnije i mnogo je doslednija u korišćenju termina. Da bi se izbegla konfuzija, trebalo bi imati na umu da u ovom specifičnom području – označavanju ljudskih tipova – termini u raspravama u Beskonačnoj Intelligenciji često ne znače isto ono što znače i u Bog Govori; doista, čak i unutar Beskonačne Intelligencije značenje izvesnih termina varira od onih korišćenih na nekom drugom mestu. „Sadguru,“ na primer, često označava „Savršenog Učitelja,“ kako je definisan u Bog Govori i Besedama. Mnogi pasusi, pak, koriste „Sadgurua“ da označe Bogo-realizovanu osobu bilo kog tipa; i ponekad „Sadguru“ ukazuje striktnije na ono što se na drugim mestima naziva „Mađzub“— Bogo-svest-na savršena jednost koji je besvestan za univerzum.[1] Pa ipak mada ovaj termin varira, Baba dosledno prepoznaje fundamentalnu razliku između stanja Mađzuba i „Salik Sadgurua“: u savršenstvu Sahađ Samadhija ovaj Salik Sadguru u (pot)punoj svest-nosti doživljava grubu i suptilnu sferu isto tako kao i Sopstvo, dok u Nirvikalp Samadhiju Mađzub doživljava samo Sopstvo. U ovom tekstu ne dolazi do daljnjeg rafiniranje i razlikovanje (Jdistinkcija) među različitim tipovima savršenih jedno a koje Bog Govori objašnjava. Na primer, Beskonačna Inteligencija nikada ne objašnjava šta je Avatar i ne pravi razliku između Avatara i Sadgurua. Rečnik koji se tiče hodočasnika na putu uključuje, što je najuočljivije, reč „jogin“ kao naznaku za bilo koju duhovno uznapredovalu osobu. A „rahrav“ je putnik na bilo kome od prva tri plana; „wali“ obitava na četvrtom, petom ili šestom planu (ili moguće samo četvrtom i petom); „pir“[2] je svetac petog ili šestog plana (ili moguće samo šestog). Tekst ne pravi razliku među „mastima“ (Bogo-opijenim dušama) i „salicima“ onda kad se to tiče hodočasnika puta; dapače, reč „mast“ nikada se ne pojavljuje. Dok „mahayogin“ u Bog Govori ukazuje sasvim specifično na jogina četvrtog plana, u Beskonačnoj Intelligenciji se on koristi na raznim mestima u smislu Bogo-realizovane osobe, Ishwara u ljudskoj formi, ili jogina petog plana. Još više zbunjujućiji termin je „purna yogin“, koji se u izvesnim prilikama javlja da bi ukazao na osobu koja je realizovala Sopstvo i u drugim slučajevima ukazuje na nekoga koji to još nije učinio. Kao opšte pravilo, označavanje duhovno uznapredovalih osoba variraju po svome značenju, i čitaoc bi trebalo da rastumači korišćenje ovih reči u kontekstu u kome se javljaju.[3]

Budući da je tokom Svog života Meher Baba radio sa raznovrsnim i međusobno nekonzistentnim terminologijama koje su primarno poticale (Jizvedene) iz Hindu, Muslimanske i Hrišćanske tradicije i iz termina izvedenih iz Sanskrita te iz Persiskog, Arapskog i Engleskog jezika, izgleda da Mu je u prvo vreme praksa bila da koristi reči kako su one tradicionalno bile shvaćene; i postepeno, kako su mu objašnjenja postajala razgranatija i mnogo detaljnija, ove reči su dobijale mnogo preciznije značenje. Beskonačna Inteligencija hronološki stoji blizu vrela Njegovog „litrerarnog“ rada; shodno tome je i rečnik mnogo fleksibilniji i kontekstualno promenljiviji od onoga koji se može naći u Njegovim pismenima/rukopisima iz poznijih decenija.

ANALOGIJE

Beskonačna Inteligencija kao Sve u Svemu – i u najvećem delu, Sadguru i Svetlost Inteligencije – su intenzivno metafizički tekstovi sa nekoliko digresija o praktičnim aspektima duhovnog života. Pak, počinjući sa Serijom 10, u izlaganjima imaju mnogo značajniju ulogu proširene analogije; ovaj trend je naročito vidan u Serijama 12­-14 i u mnogim delovima Sadgurua i Svetlosti Inteligencije. Značenje ideja koje ove analogije izražavaju pre toga je najvećim delom bilo objašnjeno apstraktnim jezikom u prethodnim delovima knjige. Pa ipak analogije čine ove apstrakcije živopisnim i vrednim pamćenja i one pružaju koherentan (Jdosledan,razumljiv) okvir unutar koga možemo intuitivno međusobno povezati i shvatiti apstraktne metafizičke činjenice.

Najproširenija i najrazvijenija analogija u celokupnoj knjizi je analogija o Džamšedovom oku u Seriji 10. Ovde Džamšed, koji reprezentuje Beskonačnu Inteligenciju, otvara svoje oko: i otvaranje, ostajanje otvorenim, i zatvaranje oka reprezentuje kreativnu, održavajuću i destruktivnu (razarajuću) aktivnost Ishwar kao Brahme, Vishnua, i Mahesha, respectivno (a kako je to prethodno u ovom Essej bilo objašnjeno). Ali mada Džamšed projektuje svoj imidž ili „senku“ putem ovog procesa, on nemože videti ovaj imidž samasebe (Jsvoga sopstva) bez ogledala – koje reprezentuje formu ili sakar (forme-puni) medij. Prvo ogledalo koje Džamšed pribavlja[4] je naj konačnije, i u njemu može videti samo vrčak jedne dlake (kose) (koja reprezentuje kamen formu). Ovo ogledalo biva zamenjeno za jedno drugo koje je veće; postepeno, na ovaj način, novo ogledalo postaje sve manje i manje konačno, sve dok naposletku Džamšed ne stekne beskonačno ogledalo (koje reprezentuje ljudsku formu) u kojem može kompletno da vidi svoju refleksiju. I mada je ogledalo poslužilo kao neophodni medij za rast njegove moći viđenja, sada reflektovani imidž stoji na putu direktnog Džamšedovog viđenja samasebe (Jsvoga sopstva). Da bi se ovo sopstvo-viđenje/uviđanje desilo, ogledalo – i sanskare koje ga kreiraju – moraju iščeznuti dok oko (sa moći viđenja koju sadrži/obuhvata) ostaje otvoreno.
Serija 12, koja je komparativno kratko poglavlje koje sledi monumentalnu raspravu o četiri joge u Seriji 11, sadrži tri izvanredne analogije. Prva od njih poredi Beskonačnu Inteligenciju u njenom putovanju kroz evoluciju, reinkarnaciju i duhovni put sa napredovanjem štapa koji se spušta potokom kroz uzani klanac. Mada u početku, štap napreduje polako, on se ne susreće se sa smetanjima sve dok ne naiđe na gomilu đubreta, koja reprezentuje ne-prirodne sanskare ljudske forme. Usmeravajući svoj kretanje kako bi ga zaobišao, štap otkriva, kao svoju narednu prepreku, gomilu dragulja – koja reprezentuje okultne moći četvrtog plana svest-nosti. Jednom kada prođe ove smetnje, štap nastavlja nepred i doseže kraj putovanje bez ijedne daljnje značajnije smetnji koja bi ometala njegov napredak.

Druga analogija se usredsređuje na međuodnos između vode i opsene. Usled svoje žudnje za vodom, mislenje pro-izvodi opsenu (koja reprezentuje univerzum) iz koje počinje da pije. Čin „pijenja opsene“ reprezentuje lažno mislenje. Samo kad mislenje odbaci/porekne ovu opsenu i započne da pije realnu vodu (koja reprezentuje Sopstvo-znanje) njegova žeđ doista biva utoljena.

Treća glavna analogija u Seriji 12 opisuje kinooperatera filmova,[5] koji simbolizuje Beskonačnu Inteligenciju kao običnog čoveka. Udubljen u filmu, ovaj kinooperater (Jprojekcionista) zaboravlja da on sami (Jsvojim vlastitim sopstvom) projektuje imidž koje vidi na ekranu. Tek kad kinooperaterova ruka bude ubodena od strane škorpiona (a ovaj škorpionov ubod označava milost Učitelja) doista se kinooperater (Jprojekcionista) budi za (Jpravu) realnost svog položaja i realizuje da film koji je do tad gledao nije realan.
Serija 13, uglavnom je posvećena različitim tipovima duhovno naprednih osoba i doživljajima koje oni iskušavaju (Jkušaju/uživaju), i pruža nam veličanstvenu analogiju koja ilustruje razliku između Sadgurua i običnog čoveka kada je u pitanju svrha kojoj služe njihova tela. Svet doživljaja/iskustava, dobrih i loših, čednih i grešnih, upoređen je s jednom masom od prljavštine, izmeta, farbe i parfema koji su svi zajedno izmešani. Običan čovek gura svoju ruku direktno u ovu masu, te stoga vlastitosebe (Jsvoje sopstvo) ukalja; drugim rečima um ili điv obične osobe je umrljan karmičkim (pre)ostacima (Jzaveštanjem) svojih doživljaja/iskustava. Sadguru, nasuprot tome, uranja štap u parfeme i izmet, a koji označavaju grubo i suptilno telo; mada štap biva kontaminiran, ruka (koja reprezentuje um Sadgurua) je odvojena od štapa te na taj način ostaje ne-afektovana.

Serija 10 i 14 sadrže i nekoliko drugih kratkih analogija, kao što ih sadrže i mnoge stranice u drugoj raspravi. Ona koja je najvrednija pažnje među njima je ilustracija o papagaju i kavezu, koja se pojavljuje na tri veoma razdvojena mesta u Sadguruu i Svetlosti Inteligencije (pp. 382­-83, 406­-08, i 441­-42). Originalno je papagaj u divljini i slobodan je, ali on nezna da je slobodan. Tragajući za stvarnim/zbiljskim doživljajem slobode, papagaj pristupa misliocu/filozofu, koji ga zatvara u kavez. Tu papagaj doživljava utamničenje i zarobljeništvo i teži za onime što je izgubio. Tek onda kad papagaj bude otpušten iz kaveza on zaista uživa slobodno i (pot)puno korišćenje svojih krila (koja reprezentuju mislenje Inteligencije u Realnom Mislećem stanju). Tako papagaj stiče znanje o slobodi koje, u realnosti, je posedovao od samog početka. Ovu analogiju, u jednoj ili drugoj formi, Meher Baba je mnogo puta upotrebljavao u potonjim godinama.

PREGLED

Kako će se o tome govoriti u narednom odeljkju, Beskonačna Inteligencija Sve u Svemu najverovatnije nije celovit esej, sam po sebi, niti je na bilo koji očigledan način povezana sa četrdeset-četiri rukom pisane stranice koje dolaze nakon istoga (koji obuhvataju/sadrže začetak Sadguru i Svetlost Inteligencije). Kao posledica toga nije jednostavan zadatak sumirati ovoj rad bilo pojedinačno ili zajedno. U donekle spekulativnom duhu, moglo bi se opaziti da se većim delom Inteligencija Beležnica, na jedan ili drugi način, bavi problemom kako čista, nediferencirana svest-nost sebe* i po sebi*[6] može da generiše mnogobrojne heterogenosti/različitosti aktualizovanog/ozbiljenog univerzuma. Dok je Mislenje po Sebi* (JVRS)[7] je jedno, Njeni* raznovrsni modaliteti pro-izvode raznovrsnost. Princip/počelo ograničenja (sanskare) unosi/inskribira duhovne vidike u svest-nosti.[8] Ovo ograničenje, ovaj duhovni vidik, mada realno ne egzistira, i pored toga je potecište-i-podstrekač svim vrstama doživljaja. Ali kad je napokon transcendirano ograničenje i sanskare iščeznu, Inteligencija prispeva u Anubhav-u – Doživljaj doživljaja. Realizujući Sebe* (JVRS), Beskonačna Inteligencija pozna vlastito Sebe* (JVRS) da jeste ono što ono* zbilja (Jaktuelno/stvarno) svo vreme beše.

Predstavljajući suštinu ovih ideja, tačka gledišta u Beskonačnoj Inteligencije Sve u Svemu (mi o tome iznova govorimo na osnovu svojih utisaka) čini se da se Beskonačna Inteligencija po Sebi* direktno usmerav na fenomenologiju kreacije i opisuje dinamiku i strukturu koja ovu iluziju čini mogućom. Mada se jezik može činiti apstraktnim, u stvari, opis ove ideje je veoma neposredan. To je kao kad bi Bog po Sebi,[9] posmatrajući samoobmanu[10] utelovljenih duša (ili mislenja) koja smatraju/uzimaju (za) imaginaciju da je realna, jeste nastojanje da se kroz neodgovarajuće instrumente ljudskog jezika ispriča šta je to što On vidi/uviđa.[11] Bog Govori, kada i on isto tako ispoljava Božiju tačku-gledišta, pretežno to čini putem mitova ili pripovedajući o putovanju kap-duše. Ova arhetipska naracija je sastavni deo Beskonačne Inteligencije; ali je njena prva rasprava u celosti po svom karakteru stoji uz božansku analitiku, i utemeljena je u spontanosti Božijeg ne-posrednog (Junmediated – bez posrednika) viđenja/uviđanja.

RELEVANTNE ČINJENICE IZ DRUGIH IZVORA TOGA RAZDOBLJA

Odabrani tekstovi iz „Kombinovanog Dnevnika“ koji je vodio Babin mandali Faredoon N. Driver (Padri), Gangaran L. Pawar, Pandurang S. Deshmukh (Pandoba), Nadirsha N. Dastur (Nadirsha), i Faramroz H. Dadachanji (Chanji) tokom 1924-­27) i iz Meher Poruka (koje je publikovao K. J.
Dastoor tokom 1929-31) pojavljuju se na stranicama koje slede jer one bacaju svetlost na određene aspekte Beskonačne Inteligencije – bilo u vezi autorstva, sadržaja ili istorijske pozadine. Sadržaj „Kombinovanog Dnevnika“, ortografija I grube stilske greške su ispravljene i normalizovane (u odnosu na izvorni tekst), i nekoliko reči napisanih u Guđarat pismu su prevedene na latinični alfabet (italikom pisano).

„Kombinovani Dnevnik“

Ovaj odlomak sastoji se od najranijih značajnih Meher Babinih izlaganja o najznačajnijim temama koje se odnose na stanje Inteligencije i njihov odnos sa mislenjem i imaginacijom. Analogija o gramofonu se pojavljuje u Sadguruu i Svetlosti Inteligencije.
U vreme popodnevnog čaja u Kaka-inoj [Shahane-ovoj] kući Baba se detaljno osvrnuo na sledeše činjenice, te ih je, i pored svoje „ćutnje“, objasnio gestovima i pišući, a na zadovoljstvo mandalija:

(1) Intelligencija (Jkoja je) ne misleća je ne-svest-na i jednaka spavanju-bez-snova.

(2) Ima/nalazi se mislenje i imaginacija latentna u Intelligenciji.

(3) Kad Intelligencija misli o Sebi* (JSvome Sopstvu), ona* je Bogo-realizacija.

(4) Kad Ona* mosli o Imaginaciji, ona* je svet, telo, ignorancija.

(5) Uzmimo na primer gramofonsku ploču: kad ne svira ona je u spavanju-bez-snova[12] ili (u stanju) Intelligencijinog ne mislenja; ali kad iglu držimo na njoj*, s tim kako počinje da svira i mislenje imaginacijino (koje je) latentno u njoj* počinje da se manifestuje, a to je istovetno svetu misli i delanja.[13]

(6) Intelligencija u spavanju-bez-snova je poput okeana, koji je isprva miran, ali kada vetar (Želja da (s)pozna Sebe*/VRS) duva, mirna voda biva uzmreškana – on* počinje da misli – i formira se u nebrojane talase/valove pa se talasi, to jest univerzumi, opet iznova pretvaraju u nesabrojive mehurove.  Okean = Inteligencija je ovde u Mehurovima = Imaginacija, ali u ograničenoj formi. Stoga kad mislimo o imaginaciji, Inteligencija je ovde, ali u ograničenoj formi, to jest, ona* zna/uviđa da „Ja jesam telo“.

(7) Baba je zahvatio vodu velikim loncem i stavio šolju s otvorom nadole u njega i pokazao da iako je ista voda bila i u šolji i van nje, da je ipak sadržaj šolje bio u ograničenju (Jwas in a limit). Istovetno tome, okean je u mehuru, ali u ograničenoj (Jlimitiranoj) formi; ili drugim rečima, Inteligencija jeste u imaginaciji ali u ograničenoj formi.
Ovaj odlomak pominje egzistenciju/postojanje, ili „je-stost“(J jestve-nost), ništavnosti/ispraznosti, o kojoj Sadguru i Svetlost Inteligencije raspravlja, i četiri zastora kroz koje zvuk putuje, što je odjek rasprave o suptilnim i grubim čulima.

Naredna diskusija je vođena o uzroku univerzuma. Mandalijima je detaljno objašnjeno kako je on pro-izveden van iz ničega, i u isto vreme je pokazano da ništavnost naposletku bejaše nešto. Ako neko kaže, to (Jit) je ništa, „jestve-nost“ ništavnosti (pre)ostaje tu, i tako dalje. Treća tema o kojoj je Baba diskutovao je bila zvuk, koji je prema onome kako je On to objasnio došao iz Sopstva kroz četiri zastora, kako je to ispod pokazano.

Sopstvo – Um    –  Fino suptilno  –   Suptilno  –   Grubo  (usta)

Ovaj sažeti dijagram ilustruje (među)odnos između inspiracije, inteligencije i instinkta, kakav oni donose u raspravi u Seriji 2. Osvrt na Hafiza sledi objašnjenje u oba, i u samom sadržaju Dnevnika i u Beskonačnoj Inteligenciji. Ova koincidencija sugeriše mogućnost (veza je suviše tanušna za bilo koju snažniju tvrdnju) da je upravo to što je Baba diktirao možda bilo izvor za ovaj materijal o kome se raspravlja.

Iznova je sastanak održan istog popodneva u 3 sata kada je Baba dao poduže objašnjenje o sledećim činjenicam:


Takođe „čusmo“ Babu kako ukazuje na to da je Hafizov Divani najbolja knjiga na svetu pošto njegova poezija stvara (Jpro-izvodi) osećanja koja ultimativno vode inspiraciji! Diskusija je trajala više od pola sata.

Ovaj zapis razjašnjava razliku između planova i nebesa, proširujući diskusiju o istoj temi u Seriji 3. Baba takođe daje i boju za svako nebo: ove boje korespondiraju egzaktno sa sedam obojenih krugova (označenih kao „Sedam Planova“) pronađenih u donjem-desnom delu Master Karte koje je potpuno verno reprodukovana na strani 500.

Duhovni planovi i nebesa (Jheavens) su potpuno različiti. Planovi nemaju boje, dok ih nebesa imaju, a to su ove koje slede: prvo nebo je plavo; drugo, žuto; treće, crveno; četvrto, belo; peto, crno; šesto, zeleno; sedmo je bezbojno. Zapravo, sedmi plan i sedmo neba (Jsky) su oba jedno i isto. Jogini i waliji idu kroz neba, dok Sadguru napreduje kroz planove. Prolazak kroz planove u potpunosti biva prođen u „tami“; to jest, pojedinac/jedno koje prolazi kroz njih je potpuno nesvestan svog napredovanja. Oni koji napreduju kroz neba čine to u „svetlosti“; odnosno, postaju svest-ni svog napredovanja i doživljavaju u potpunosti te novo(dato)sti u svome procesu.[14] Ali planovi su daleko viši no što su neba. Neko u planu može, ako to poželi, da ode u nebo istog stadijuma – recimo to ovako, neko ko je u petom planu može da ode na peto nebo. ali oni koji su u nebima nemogu otići na planove.
Bog je totalna suma svega i sva-čega.[15]

Ovde su tri različita doživljaja blaženstva opisana, i um, intelekt i ego su diferencirani.

Ovo Blaženstvo koje Bogo-realizovan (pojedinac) doživljava se može uporediti sa telesnim blaženstvom. Ovo blaženstvo koje jogin oseća je istovetno senci tela; a blaženstvo koje svetovana osoba misli da uživa/kuša je shodno tome senka u vodi senke tela! To jest, svetovni ljudi uopšte namaju čak ni ideju šta realno Blaženstvo jeste.
1.Um  2.Intelekt  3.Ego  4.Suptilno  5.Grubo. Sad Mađzub (Bogo-realizovani ali koji nije sišao [do grube svest-nosti]) ima um i telo ali nema intelekt ili ego te stoga kompletno uživa/kuša vrhunsko Blaženstvo. U slučaju jogina to nije tako. Osim tela i uma, ovaj drugi takođe ima i intelekt i ego i stoga ne može kompletno da uživa/kuša Blaženstvo. Dok običan čovek, kako je to već rečeno, uopšte nema pojma da je sam po sebi* uskraćen za Blaženstvo![16]

Baba je interpretirao čuveni Kabirov quatrain citiran u Seriji 9 i u Božijom Rukom.

1. Paramatma = Paramatma ne-svesni
2. Ishwar = Paramatma kao Bog-Kreiratelj
3. Điv = Paramatma kao individualna duša
4. Shiv = Paramatma spoznajući Sopstvo (Svesni)

3. Ek Ram Dasrath ghar Øole Body
2. ek Ram ghaÊ ghaÊ me bole Mind
4. ek Ram ka sakal pasara Spirit
1. ek Ram tribhuvan se nyara Self

– Kabir –

Četiri Gujarati linije reprezentuju određene ode sant (Jsveca) Kabira koje u potpunosti mogu biti shvaćene, u njihovom istinskom značenju, pomoć ovde datih „ključeva“.

Paramatma da bi (po)znala sebe* (J svoje sopstvo) uzima formu điva, ali u isto vreme takođe uzima i karmu. Karma znači sanskare = impresije. Dakle, niko ne može uteći karmi = akcijama, ali akcije (Jdelanje) mora biti učinjeno na takav način da su „reverzne“ sanskare = impresije formirane kao protivteža običnim sanskarama. Posvećenost/devocija, dobrotvorstvo, molitve, bhajan-i, krtan-i, [i] ime-ponavljanje stvaraju takve sanskare koje sagorevaju obične sanskare. Dok „tapascharya“, izgladnjivanje, yoga, itd. stvaraju još moćnija (oba)vezivanja. Realno izgladnjivanje znači da bi um morao biti učinjen da umire-od-gladi a ne telo. Bogo-realizacija znači doživljaj spavanja-bez-snova-u-budnom stanju.[17] Najbolji način da sanskare budu obrnute (u smeru)/reverzovane je pridržavati se Sadgurua i doslovce slediti Njegove instrukcije i praviti Mu društvo![18]

Ovaj pasus je najverodostojnija, i najekstenzivnia referenca u “ Combinovanom
Dnevniku“ a koja je povezana sa diktiranjem i prepisivanjem Intelligencija Beležnice.

Ali je Babaina ćutnja jedinstvena (posmatrano) iz mnogih uglova.[19] Onada kada još uvek nije trpeo ograničenja/restrikcija usled samo-nametnute ćutnje, Babin običaj je bio da mandalijima jedino u retkim okolknostima drži predavanja i daje objašnjenja. No nakon što je počeo da se prdržava ćutnje, Baba je veoma često objašnjavao duboke božanske teme. Lekcije koje je davao u ćutnji poslednja četiri meseca kad bi se sve spojile, same po sebi bi sačinile jednu veliku svesku! Nekoliko zalutalih napomena datih u ovom dnevniku su naprosto nepovezane napomene: stvarna serija dubljih objašnjenja koja je Baba davao tokom ovog perioda su sadržana u odvojenoj beležnici koje je beležio Dadachanji. I ova dublja objašnjenja nikada nisu bila samo sa par gestova uopšteno nažvrljana ili iznesena! I pored ćutnje Baba nikad nije izgledao (kao da time) je smeten,[20] (da Mu je) nelagodno ili (da je) pokoleban. Svaki od mandalija  ([koji behu] željni objašnjenja) bejahu primorani da u potpunosti pojme komplikovani smisao/značenje (Jsignificance) kroz ponavljanja i mnoga sporedna objašnjenja i primere. Na ovaj način, zapravo, strana Čanjijevog dnevnika-s-objašnjenjima je rezultat mnogi celokupno ispisanih listova i Babinog dugotrajnog signaliziranja (Jsaopštavanja činjenica gestovima).

Mada najverovatnije ukazuje na Chanji-jev rukopis Babinih lekcija otkucanih pisaćom mašinomkoji je nazvan „Lekcije tokom Drugog Ručka“ ( „Tiffin Lectures“),  ovaj pasus pukazuje između ostalog na nivo interesovanja koji je Baba pokazivao prema korektnosti i prezentaciji Njegovih objašnjenja.

Pribeleške predavanja koje bi zapisao Chanji, Baba bi uzimao da bi ih ispravio,  pa bi tek nakon toga Chanji-ju da davao odobrenje ih otkuca.

Baba se osvrnuo na Knjigu ( The Book), koju je pisao u isto vreme kada je bila diktirana i  Intelligencija Beležnica.

Dadachanji je bio jedini od prisutnih koji bi, tako se to čini, celo popodne radio za pisaćom mašinom „kucajući“ Babina najnovija objašnjenja. Ukazujući na ova objašnjenja, Šri nam je objasnio da sve što nam je preneo danas, mada veoma interesantno, doista je ništa kad se uporedi sa 300 strana beleški koje je (On) napisao vlastito rukom u Meherabadu. „Svih ovih 300 strana su naprosto kratke napomene koje će kada se budu u potpunosti razvile ispuniti tomove; i one su ispunjene tajnama koje do sada (nikada) nisu bile razotkrivene od ijednog sveca ili proroka“, dodao je Baba.

Ovo su najranija referene o mentaloj sferi, koja je različita/distinktna u odnosu na suptilnu sferu, od strane Babe ili bilo kog od Njegovih mandalija u „Kombinovanom Dnevniku“. „Lekcije tokom Drugog Ručka“, pak,  imaju reference/upućenja o „mentalomi planu“ i to najranije 17. afgusta 1926-te.

Mada je Gandhi iskreni javni radnik, jako malo toga može učiniti svojim grubim telom, koje je samo sredstvo koje ima da bi kroz njega služio.[21] Pak imaju mnogi koji ne samo da su otišli onostran carstva suptilnog[22] već takođe i mentalnog.

Baba je delimično razotkrio tajnu o svetu između uma i Nirvikalpe.
Tema je potom promenjena na razgovor o Babinim poslednju pesmu koje objašnjava dublje značenje i razliku [između] „Znanja i razumevanja“ (fahm-o marefat). Ova poema (koju je zapisao Chanji (na drugom mestu je zapisana) komponovao je Šri tokom u samo pet minuta „ne-oklevajući“ pa ipak iskazuje sublimnu/uzvišenu moć izražavanja sem svoje visoke duhovne filozofije – i opet iznova [ova poemu] je Babe diktirao Raosaheb posredstvom [table] s Engleskim alfabetom! Ova rasprava je navela Šri-a da razotkrije (u izvesnoj meri) duhovne tajne koje nikad ranije nikome nisu bile objašnjene [niti] date u ijednoj knjizi na svetu. Forme i slike i pojmovi koji su korišćeni tokom objašnjenja ovde su reprodukovani (za detalje pogledaj Chanji-jevu beležnicu).

Ovo su Stanja između Uma i Nirvikalpe.


Kako je to objasnio [Chanji’jev] „detaljni notes,“ stanja su kako to sledi:

S-onu-stranu grubog,    nalazi   se   suptilno      telo.
“          suptilnog,    “        “    mentalno     “    .
“          mentalnog,  “        “         ?             “    .

Suptilno   je  senka grubog      i nejasnije je (Jfainter).
Mentalno  “       “    subtilnog, “        “       “   još više.

(skica)

Ali onostran mentala (Jthe mental), i pre „Nirvikalpe“ (Beskonačno) stanje, nalazi se forma upola-nalik „C“ kako je prikazano iznad, i koja je ekvivalent sa bimb [senka, refleksija] ljudskog tela.

Dok ova objašnjenja (data Parsi Dastur-u ili svešteniku tokom njegovog kratkog boravka sa Babom) najverovatnije imaju jako malo veze sa Beskonačnom Inteligencijom, ovaj pasus nam pak pokazuje kako je Baba veoma često rukovodio crtanjem slika i dijagrama koji su pratili Njegova predavanja/lekcije. Ova činjenica povećava značaj crtežima koji se pojavljuju u Inteligencija Beležnici i drugim prepisima Babinih predavanja/lekcija.

Kako mu je to obećao prethodne noći, Baba je jutros iznova dao/preneo još neka objašnjenja Dastoorji-ju. Rustomji and Chanji su ovom prilikom takođe bili prisutni, a ovaj drugi je na nekom drugom mestu zapisao detaljne beleške ovog izuzetnog obrazloženje (Jthe fine expositions), zajedno sa slikama i dijagramima koje su tada bile nacrtane po Šri-ovim uputstvima.

Ovaj pasus sažeto ponavlja dve činjenice (J poente) koje je Baba napravio u Beskonačnoj Inteligenciji – da chaitanya (za)počinje/nastaje s kreacijom/kreiranjem, i da kreacija/kreiranje označuje pro-izvodnju materije i energije (akasha i prana) – i takođe je uveo novu činjenicu (Jpoentu)  o nivoima materije i energije u, i nakon kreiranja/kreacije.

[Baba je objavio:] „Chaitanja (svest-nost) (za)počinje/nastaje s materijom i energijom, ali isprva je bilo više materije a manje energije, i tada je energija počela da postupno raste (Jincrease)“.
Baba je dao veoma važne napomene o editovanju Njegovih reči, i opisao je važnost Svoje Knjige. (Elipse se pojavljuju u originalnom unosu.)

Diskutujući s mandalijima o odličnoj opremi Američkog magazina Okultni Prikaz (JOccult Digest)i o jednom od članaka koji je bio u istom naslovljenom „Nebo“ (J „Heaven“), Šri je objavio/izložio, „Da, ovaj članak je jako fino napisan, stil i termini koji su korišćeni su prelepi, ali tu nema ničega novog i originalnog urazmišljanjima koja su u njemu izložena…

„Ne, nije preporučljivo slati moje zabeleške i lekcije da ih sređuje niko ko je daleko od mene. Pisac mora biti ovde da bi se obezbedila korektnost. Na primer, pre neki dan je [K. J. Dastoor] uzeo neke zapisane beleške [mojih] objašnjenja, pa ipak pri prevodu na vlastiti jezik od svega toga je napravio zbrku. Moja objašnjenja mogu biti re-konponovana u jak/moćan i moderan jezik, ali duh i značenje mora ostati nepromenjeno…Takav pisac će se vremenom pojaviti…[23] Dastoorji piše dobro, ali njegov beskompromisni način govora (ton) i izrazi najverovatnije vređaju neke zajednice…Velika knjiga koju sam napisao biće buduća Biblija, Kur’an, Avesta, i Veda i biće univerzalno prihvaćena od svih kasti (Jdruštvenih klasa) i vera (Jveroispovesti)…Prestao sam da koristim olovku i prestao sam da pišem ma šta (drugo) nakon što sam završio ovaj veliki posao, i stoga on ima moć/snagu“.

Baba je iznova govorio o Knjizi (J The Book), i potom je napravio razliku između čuda jogina i Sadgurua. Analogija o ruci i kašici podseća na analogiju o ruci i štapu.

Dok je objašnjavao izvesne važne  činjenice (Jpoints) o knjizi/radu koji je [K. J.] Dastoorji  prevodio/kompilirao, Šri je iznova ukazao na Sopstvenu knjigu/delo i objavio, „Nikada duhovne tajne nisu bile (raz)otkrivene na ovakav način na koji sam ih sada Ja zapisao. Hindu svete knjige se, van svake sumnje, tu-i-tamo dotiču izvesnih važnih činjenica (Jpoints) koje donekle razjašnjavaju, a koje se ne nalazi u drugim svetim knjigama (Jscriptures); ali Ja sam (raz)otkrio duhovnost direktnim i jasnim terminima, sve objašnjavajući jednostavnim jezikom. Ova knjiga/delo biće Univerzalna Sveta Knjiga za svet budućnosti“.


[1] God-conscious perfect one who is oblivious to the universe –

[2] Precizno značenje „pira“ i „walija“ u  Beskonačnoj Intelligence kao  Sve u Svemu varira donekle; o ovome pogledaj napomenu na stranama 331 i 351. Bog Govori ovim rečima dodeljuje veoma precizno značenje – „pir“ upućuje na sveca šestog plana i „wali“ na sveca petog plana – koje oni ne nose konzistentno u ovom rukopisu iz 1920-tih.

[3] readers should construe occurrences of these words in the context in which they occur

[4] acquires – steći, (za)dobiti, postići, dobaviti, nabaviti, pribaviti, savladati, kupiti, uzeti,

[5] film projectionist – onoga koji projektuje filmove

[6] consciousness of itself  and by itself – svest(nost) o sebi/svome sopstvu i po sebi, svoja/svoga sopstva svest(nost)i svest(nost) po sebi; može biti svest(nost) o sebi i po sebi ili koja pripada sebi (odnosno svome sopstvu) i svest(nost) je po sebi

[7] Itself – , Sebstvo, Sebe*, po Sebi*, Sami*, sama Sebe*, vlastito Sebe*= Vlastitog Realnog Sopstva = VRS; Himself  – Sebe, po Sebi, sama Sebe, vlastito Sebe, Sebstvo = Svog Realnog Sopstva = SRS

[8] inscribes a horizon in consciousness – inscribe – upisati, napisati, ispisati, posvetiti, zapisati, uneti, pisati, staviti natpis, urezati na kamenu ili metalu (ime, posvetu); horizon –

[9] God Himself – Him+Self – Gog Svojim Realnim/Vlastitim Sopstvom

[10] obmana, varka, samoobmanu

[11] It is as if God Himself, observing the delusion of embodied souls (or thinkings) who take the imagination to be real, is trying to relate through the inadequate instrument of human language what it is that He sees

[12] sound sleep – zvuk-je-uspavan/spava – zvuk=vibracija, u dubokom spavanju bez snova su vibracije u potpunosti zaustavljene, kako nam to Baba objašnjava, pa je do još jedno pojašnjenje ofe fraze koja doista ima „bukvalno značenje“

[13] but when the pin is kept on it, the thinking of the imaginations (Imaginacijino mislenje, mislenje koje pripada imaginaciji, mislenje imaginacije) latent in it begins to manifest, as it begins to play, which is equal to the world of thought and action.

[14] the novelties of their process fully – novo(nastolo)sti koje se dešavaju u procesu kroz koji prolazie

[15] all and everything – sve i sve-suštastvo/sva-bit/tvar/bitak

[16] have…no idea for short of Bliss itself – itself – svoje sopstvo

[17] sound-sleep-in-awake state – zvuk(etar)-spava-u-budnom stanju; eterski-san-u-budnom-stanju (pri čemu reč „san“ znači spavanje bez snova), reč „zvuk“ je povezana sa „eterom“ i to je šabda ili paravaka itd. Takođe to označava da stanje u kome su „vibracije“/zvuk uspavane/zaustavljene

[18] keep Him company – držati se Njegov društva/blizine/prijateljstva

[19] is unique from many viewpoints – je jedinstvena iz mnogih tački-gledišta, stanovišta, stajališa

[20] never looked non-plussed; non-pluse – neprilika, smetenost, (at a) u neprilice; dovesti u nepriliku, smesti; non-plussed – zbunjen, smeten

[21] means he has of serving through

[22] realm of the subtle…the mental

[23] in the course of time