Beskonačna Inteligencija

Beskonačna Inteligencija kao filozofski poduhvat

DVE STUDIJE U OVOM TOMU jedva bi se mogli označiti kao rasprava o metafizici. Još preciznije, one se bave onime što filozovi zovu problemom ontologije (nauka o biću/bivstvujućem i suštini) i soteriologiji (studija o spasenju i izbavljenju). Drugim rečima, Inteligencija Beležnica odgovara na pitanje, Šta je), i, kako da pojedinac stekne izbavljenje/oslobođenje iz domena prividnog/očiglednog i fenomenalnog/pojavnog u domenu Realnosti? Ona se ne bavi praktičnim aspektima duhovnog života, kako to čine Meher Babine Besede, niti nam daje poetsko p(r)osvetljenje teme ljubavi prema Bogu, kao u Svemu i Ničemu. U glavnom delu Meher Babinog rukopisa, sadržaj Inteligencija Beležnice uglavno podseća na Bog Govori. Fundamentalne teme kao što je priroda Boga i iluzije, kreacija i Bogo-realizacija, evolucija, reinkarncaija, put ka Bogu, sanskare, različita stanja i aspekti Boga, i vrste aspiranata i onih koji su realizovanih, zajednički su imenitelj i ovih najranijih rasprav kao i Meher Babinih remek-dela iz 1950-tih. S druge strane, Bog Govori, rezultat poslednjeg stadijuma Meher Babinog rada, je vrlo različita vrsta knjige. Meher Baba ju je diktirao s izričitom namerom da bude objavljena u formi knjige, i po Njegovim uputstvima je bila editovana i pripremljena za javno prezentovanje. Čak šta više, ona nam sistematski i sveobuhvatno izlaže izvesne teme i samu suštinu ideja (Jprikazanih u njoj). Kao usamljeni izraz Meher Babine metafizike, Bog Govori i nadalje zauzima centralno mesto kao najglavniji deo Njegovih rukopisa, i on ustanovljuje/konstituiše najsuštastvenije zaleđe za čitanje Beskonačne Inteligencije. Inteligencija Beležnaice, sa svoje strane, saopštava nam moćan i originalni sadržaj, i takve kakve su, one uopšte ne sačinjavaju doterani i rafinirani zapis koji je sačinjen na osnovu autorove namere. Tekstualni materijal u njima, možda je bio a možda i nije bio, predviđen da bude objavljen kao knjiga – nema pouzdanog načina kako bismo to mogli saznati; ali je sasvim izvesno da forma sirovog rukopisa nije pripremljena za objavljivanje. Teme i pitanja, o kojima se u rukopisu raspravlja, teže je definisati od onih u Bog Govori, i način tretriranja ovih tema koji pruža nije lako redukovati na jedan jedinstveni koherentni argument.[1] Pa ipak na vlastiti idiosinkrazijski način razvija neke suštinske ideje, i to čineći pruža nam takođe (iz)vanredan pogled na realnosti koje leže na samom rubu intelektualne pojmljivosti. Čini se da kao svoje prirodno tlo zauzima neposredno područje kontakta između Realnog i iluzornog;[2] koristeći se različitim koncepatima i misaonim figurama[3] nastavlja da opisuje kako se „je(ste) n(ij)e“ uzdiglo/nastalo van iz „je(ste)“ i „je(ste)“ van iz „je(ste) n(ij)e“.[4] Stoga „ideje“ koje ona iznosi nisu ideje u uobičajenom smislu, jer konstantno naslućujemo unutar i iza[5] njih realnost i prisutnost onostranog područja/carstva ideja kao jedne celine. Stoga, nije lako naučiti kako da čitamo ovaj materijal. No jednom kad prema njemu razvijete naklonost, pokazuje se kao jako opojan, i (raz)otkriva moć da pokrene (Jokine) iznenadno pronicanje[6] u domen doživljaja gde se misao rastvara u nepojmljivosti i svet (Jkao u ogledalo) odražava Oko Boga iz koga se uzdigao. Pri kopanju po ovoj knjizi u potrazi za unutrašnjim (skrivenim) blagom, čitalac će naići na mnogo što šta intrigantno pa čak i zbunjujuće.[7] Doista, ovaj osećaj ne-bliskosti uglavnom se pojavljuje usled razlika u terminologiji, između ovih ranijih spisa, i Meher Babinih kasnijih radova. Iznova, trebalo bi zapamtiti da Meher Baba nije (bio) filozof koji je radio unutar konteksta intelektualne i filozofske tradicije; On je bio duhovni Učitelj/Majstor koji budi čovečanstvo k svest-nosti o Bogu. Jezik koji je koristio je stoga bio jezik iz Njegovog okruženja. Te reči Svog metafizičkog rečnika je (za)odenuo/investirao vlastitim značenjem, i tokom godina, izvesni termini počeli su da (po)primaju denotativnu (Jkoja označava nešto) preciznost koju nisu imali u Njegovim ranim besedama. Deo ove prividne kontradikcije i neusaglašenosti koje se mogu naći između Beskonačne Inteligencije i Bog Govori, pokazuje se da je, nakon pobliže analize, ništa drugo do li promena koje su se desile u upotrebi i značenju izvesnih ključnih reči, toga kako su korišćene sredinom 1920-tih, s jedne strane, i reči kako su koršćene poznih 1930,40 i 50-tih, s druge strane. Najvažniji primer ove neobične pojave involvira/uključuje reč „suptilno“, koja u Beskonačnoj Inteligenciji, obuhvata/sadrži (u sebi) vaskoliki domen „suptilnog“ i „mentalnog“, kako Bog Govori tumači/konstruiše ove termine. Drugim rečim, „suptilni svet“ u Beskonačnoj Inteligenciji pokriva prvih šest duhovnih nivoa.[8] Reč „mislenje/umovanje“ u Beskonačnoj Inteligenciji označuje makoju aktivnost svest-nosti, bilo da je to u domenu misli,[9] o(o)sećanja, želja ili htenja. U (Jknjizi) Bog Govori i drugim poznijim radovima, nasuprot tome, „mislenje/umovanje“ uzima mnogo ograničeniji smisao, kao aktivnost misli koja je nasuprot osećanju, itd. Još jedan primer je „beskonačni um“, izraz koji u ovome tekstu nosi nekoliko različitih značenja. Jedno od njih je „um običnog ograničenog ljudskog/čoveka“. Neko bi mogao očekivati da posednik „beskonačnog uma“ ima beskonačnu svest-nost ili svest-nost Boga; ali u Beskonačnoj Inteligenciji Meher Baba saopštava da obično ljudsko biće/bivstvujuće ima um koji je (pot)puno razvijen i ne-ograničan (beskonačan)[10] u svojoj potencijalnosti, pa čak i ako ova potencijalnost još uvek nije realizovana. Još jedan termin koji obmanjuje/zbunjuje je „Sadguru“, koji u Besedama i Bog Govori označava Savršenog Učitelja/Majstora, Bogo-realizovanu individuu/pojedinca koji se vratio od Bogo-svest-nosti do kreacija-svest-nosti da bi izvršavao[11] određene dužnosti koje ima u odnosu na svet; na zemlji je, u ljudskoj formi svagda, petoro od ovih Sadgurua. U Beskonačnoj Inteligenciji, nasuprot tome, reč „Sadguru“ ponekad nosi jedno pobočno, donekle više partikularizovano značenje, ali ponekad označava Mađzuba (tj., Bogo-realizovanu osobu/personu koja je ne-svest-na sveta). U ovom i u mnogim drugim slučajevima, filozofski termini/pojmovi u Beskonačnoj Inteligenciji sobom nose (Jenjoy) uopštenost i fleksibilnost značenja koja nasuprot tome nemaju u poznijim Meher Babinim rukopisima. Čitaocima koji ovo razotkriju, i uzmu u obzir divergentno/razilazno korišćenje termina, tada iščezava većina ovih prividnih kontradikcija i nedoslednosti između Beskonačne Inteligencije i Bog Govori. Napomene u tekstu često skreću pažnju na pitanje terminologije; a najvažniji termini su definisani i objašnjeni u Rečniku-sa-tumačenjima. Druga karakteristika Beskonačne Inteligencije koja zbunjuje i obmanjuje, kao dodatak na probleme s terminologijom, tiče se izražavanja ekvivalentnosti ili identičnosti. Originalni tekst je prožet glagolima bivstvovanja ili identičnosti, zarezima ili zagradama koje ukazuju na apoziciju,[12] ili znakova jednakosti. Možemo sebi prestaviti logičku strukturu nekih od ovih tvrdnji kao što je „A=B=C=D“. Ali u mnogim od ovih slučajeva, ono što je eksplicitno/izričito specificirano kao relacija/odnos identičnosti ili ekvivalentnosti u stvari je asocijacija/ideja nekog drugog tipa. A, na primer, može biti konstitutivni član skupa B; ili nadalje A je uzrokovano od strane B; ili možda A sadrži_u_sebi/implicira B; ili je pak, A povezano sa B u nekom relevantnom/bitnom kontekstu. U većini slučajeva, kod pažljivog čitanja poseban/partikularni smisao/značenje koji Baba uvodi je sasvim očigledan; pa ipak ako bi neko ove izraze identičnosti tumačio/konstruisao bukkvalno ili im previše robujući, lako bi mogao biti zaveden. Urednicu su pokušali da razreše i pojasne mnoge od ovih tekstualnih dvosmislenosti i kompleksnosti. Ove izmene će učiniti značenje mnogo prihvatljivijim običnom čitalaštvu, mada izučavaoci koji žele da se sami uvere šta je značenje originalnog rukopisa, list 20, koji prikazuje ekvivalentnosti, moraju se sami vratiti needitovanom tekstu. Na ovom mestu, pak, dve stvari se moraju posebice pomenuti. Prvo, neke od ovih tvrdnji o ekvivalentnosti mogu biti rezultat Meher Babinog stila diktiranja. U Svom nastojanju da ideje izrazi brzo, Baba, koji je komunicirao gestovima u ćutnji ili pišući kredom po tabli, sasvim je mogućno da je koristio znake jednakosti ili slične identifikatore kao skraćenice za međuodnose koji su, u stvari, mnogo komplikovaniji od toga, jer da su bili u celosti ispisani (spelovani), zahtevali bi vrlo naporan rad i sveobuhvatni način izražavanja. Druga važna činjenica je da prirodu istine koju Baba izražava nije lako redukovati na pojmove obične filozofske logike. Zbog toga što Bog ili Beskonačna Inteligencija jeste ultimativna Realnost/Stvarnost, sve, u završnoj analizi, jeste sve drugo.[13] Umnožavajući izrazi identičnosti svedoče o perspektivi u kojoj odeljci i diferencijacije nastavljaju da se štre/ekspandiraju pa potom kolabiraju zajedno unatrag nalik naborima mehura harmonike – jer, u istini, ove odeljenosti i razdvojenosti uopte realno/stvarno ne postoje/egzistiraju![14] Ostatak ovog poglavlja predstavlja neke od glavnih ideja i tema Beskonačne Inteligencije,fokusirajući se na spis Beskonačna Inteligencija kao Sve u Svemu ali se takođe dotiče i Sadguruao i Svetlosti Inteligencije. Esej ne pokušava da prati stvarne/aktualne niti argumenata kako se oni protežu kroz četrnest serija prvog spisa i četrdeset-četiri listova drugoga.[15] I pored toga, može pomići čitaocu da zaobiđe neke od zamki i mnogo lakše napabirči suštinske uvide (u materiju) knjige.[16] Šta je „Inteligencija“ „Filozofija“ Beskonačne Inteligencije je ne-dualistička; njena suštinska poruka je sažete u potonjem Meher Babinom iskazu „Bog je jedino stvaran“. „Bog“, se i pored toga retko pojavljuje u Beskonačnoj Inteligenciji kao ključni Bogo-termin. Baba koristi različite izraze na raznim mestima: Beskonačno Sopstvo, Beskonačni Um, Šiv, Čaitanja, Svetlost, Paramatma. Tekst nastavlja da se vraća centralnom izrazu „Beskonačna Inteligencija“. Beskonačna Inteligencija je Realnost, i sve ono što ona jeste, jeste Beskonačna Inteligencija u jednom ili drugome stanju. Ovde se javlja jedno očigledno pitanje.Tokom Svoga života Meher Baba bi onda kad je ukazivao na intelekt obično skretao pažnju na njegove nedostatke i mane u pristupu Istini; generalno Baba je ohrabrivao sledbenike da se okrenu od intelektualizacije k ljubavi. Zašto onda u ovome tekstu Boga opisuje kao „Inteligenciju“? U Besedama i Bog Govori glavni tome odgovarajući termin – termin koji se uopšteno rečeno odnosi na saznajnu sferu su „svest(nost)“ (kao u evoluciji i involuciji svest(nosti – consciousness) i „Znanje“ ( a to je, božansko znanje ili realizacija Boga, jedan aspekt trojstva Istina-Znanje-Blaženstvo ili Sat-Čit-Anand). Indiski jezik ima veoma bogat rečnik za ovo područje, mnoge reči poreklom iz Sanskrita u tradiciji su Advaita Vedante ili iz Budizma. Budi je reč koja izgleda veoma pogodnom za diskusiju o inteligenciji. S druge strane, tokom 1960-te u Guruprasadu, Baba bi s vremena na vreme davao komentare i kratka predavanja o samadž-u – „inteligencija“ ili „razumevanje“. Zašto Meher Baba nije koristio neke od ovih termina u svojim ranim razmatranjima? Jer ipak činjenica je da ih nije koristio. Kako god bilo, 1967-te Meher Baba se vratio subjektu Beskonačne Inteligencije u materijalu koji je diktirao Bau Kalčuriju, materijal koji je potom bio publikovan kao produženi esej pod nazivom „Beskonačna Inteligencija“ u knjizi Ništa i Sve. Evidentno reč „Inteligencija“ dočarava neka važna i osobena značenja bitna za prirodu Boga koja je Meher Baba želeo da naglasi, kako u svojim ranim besedama tako i u objašnjenjima koje je dao Bauu četrdeset godina kasnije. „Inteligencija“ i „intelekt“ vode poreklo iz latinske reči inter, „između“ i legere „izabrati“. „izabrati između“. Etimološki, dakle, „inteligencija“ označava mislenje (thinking – nemože da bude razmišljanje ni u kom smislu jer postoji pre uma) u svome diskriminativnom (koji opaža razlike) aspektu. U običnom govornom jeziku, „inteligencija“ ukazuje na sposobnost uma koja je izvor mentalne oštrine i racionalnih misli. Reč je uvedena u upotrebu, prevođenjem reči iz klasične i srednjevekovne filozofije, i to nije neprimereno korištenje tog termina koji bi samo Baba koristi. Grčka reč nous (J um, duh) u Platonovoj tradiciji i Arapska reč aql je često pominjana u radovima velikih Mislimanskih mističnih teologa Srednjeg Veka – i bila je prevedena kao – božanski Intelekt, ta prvobitna svest-nost u(nutar) Bića (Bivanja, Bitka) Božijeg koja je ultimativni izvor svih ljudskih intelekta. Neke od ovih dubljih rezonanci i zaleđa mogu pomoći u pripremi ovog termina za značenje s kojim ga je Baba uneo u ovaj tekst. Ovde Inteligencija može biti definisana kao moć koja je prirođena Duši ili Atmi ili Realnosti a koja prirodno i spontano zna mašta sa čime se suočava, a što je stavljeno pred nju. U besanom spava(nju) originalnog Onostranog stanja u kome niti jedan objekat spoznavanja (object of knowledge) još uvek nije bio projektovan vani (projected forth), Inteligencija je suočena sa, i stoga zna, ništa. U Majom-izazvanom lažnom mislećem stanju grubog i suptilnog utelovljenja, Inteligencija „spoznaje ignorantnost“ u smislu da Ona sponatano i prirodno doživljava ignorantnost lažnog mislenja. Stoga fraza u Seriji ) (st131) i na drugim mestima, „Znanje zna da ono ne zna“: Znanje, doživljava ne-saznavanje (ili ignorantno znanje) kao da je ono bilo Znanje. Kada sanskare iščeznu i posredujuća forma nestaje, onda Inteligencija vidi i zna sebe. Inteligencija, ukratko, označava urođeni kapacitet za spontanim znanjem koje zna ono što zna direktno, bez ijednog medijuma ili procesa ili aktivnosti. Inteligencija je u ovom smislu proaktivna i neuhvatljiva – moć bez ograničenja. Ograničenja koja Inteligencija poprima ne leže u Njenoj sopstvenoj prirodi kao Inteligencije ili u onome što Ona zna, u imaginarnom objektu znanja kome daje prividno postojanje putem Svoj čina njegovog saznavanja. Pri tome ona nemože da uzme (take on) i pozajmi (lend) supstancu ograničenja (limitacije) putem samog Svog čina spoznavanja ograničenja, Inteligencija konstituiše pojavnost. Ona je „materijal“ kreacije i izvor tog materijala u Realnosti. Ona je zaista primarni i suštinski princip uz pomoć koga je Bivstvo došlo u bivanje (Being come into being). Kosmička Arhitektura Unutar kreacije, Inteligencija manifestuje sebe kao dva sveta: suptilni, koji je sakriveni svet, i grubi, koji je vidljivi svet. U opisivanju kosmičke arhitekture kreacije na ovaj nači se razlikuje od Bog Govori i drugih kasnijih tekstova Meher Babe, koje govore o tri sfere, gruba, suptilna i mentalna. „suptilni“ svet kako Ga je karakterisao u Beskonačnoj Inteligenciji, zaokružuje totalnost „suptilnog“ i „mentalnog“ sveta onako kako su definisanu u Bog Govori. U stvari, ovo Babino razlikovanje „suptilnog“ od „mentalnog“ bilo je naknadno pojašnjenje; On je u ranom periodu koristio „suptilno“ da označi sve između gruboga i Boga a saglasno sa ezoterijskom literaturom kraja devetnestog i početka dvadesetog veka, gde je „suptilno“ značilo u generalnom smislu, unutrašnji duhovni svet. Postoji još jedno relevantno zaleđe: „grubo“ i „suptilno“ kako sed javljaju u Beskonačnoj Inteligenciji su prevodi islamskih termina jaban-e fani i jaban-e baqi – jaban-e fani označavajući prolazni grubi univerzm i jaban-e baqi se odnosi na neprolazni duhovni svet. Islamska tradicija kosmos shvata kao mode dva-sveta, dok ga Hindusi pozicioniraju kao tri (sveta). U svakom slučaju, bilo da unutrašnje, duhovno prostranstvo od šest nivoa obuhvata samo jedan „svet“ ili dva jeste jedino pitanje definicije i opisa. Realnost ostaje nepromenjena, u svakom slučaju svako sam odlučuje kako će to okarakterisati. Dok grubo i suptilno konstituišu svetove i sfere manifestacije unutar kreacije, ovaj tekst identifikuje i treću sferu ili univerzum, koji se zove „fini“. Moglo bi da se pretpostavi da fino odgovara onome što je Meher Baba kasnije nazvao mentalnom sferom, pa ipak tekst ne podržava ovu interpretaciju. Fino se tačnije može okarakterisati kao kreacija u latentnosti. Kada ljudsko biće zaspi ili kada je kreacija ponovo progutana (opozvana) u Mahapralaji, šta se tada događa sa multiformnim (raznovrsnim) suptilnim i grubim impresijama? Ako one nastave da egzistiraju u bilo kome aktivnom smislu, san ili Mahapralaja ne može biti kompletirana; ali ako su one poništene u potpunosti, taj se ne može probuditi i univerzum nemože se regenerisati. Baba je razrešio ovu zagonetku objasnivši da se sanskare i sve što od njih zavisi, preobraćaju u svoju finu formu ili fino stanje, gde nemaju aktivnu egzistenciju (postojanje), ili manifestaciju bilo koje vrste već (samo) zadržavaju potencijalnost da se vrate u suptilnu ili grubu manifestaciju kada svetlost svestnosti padne na njih. Istrajavanja (kontinuiranje) ovih impresija ili sanskara, čak i u njihovoj finoj formi, očevidno vrši neku vrstu prinude; a kad se vrate opet u svestnost, re-generišu suptilno i grubo telo i svetove u aktivnu manifestaciju. Sve dotle dok je gruba i suptilna manifestacija bilo kog (od) tela od sanskara neizostavno konačna, na jedan ili drugi način, dotle je fino beskonačno konačno ili beskonačno-malo. Fino tako završava liniju smanjivanja konačnoga. To je tačka (ili „atom“ ili „kap“) tame unutar svetlosti, a kako je to opisano u uvodnom delu Serije 5; ova tačka ili atom stoji na Raskršću ili preseku osi mislenja i imaginacije, dvaju sposobnosti latentnih unutar Beskonačne Inteligencije čije zajedničko-iskrsnuće/pro-izlaženje (ko-arising) su najpotpunije opisani u uvodnom delu Serije 10. Manifestacija (šta god bi mogla biti) preobraća se u fino kada se vrati u svoju originalno stanje unutar Om Tačke, gde je ona niti postojeća niti ne-postojeća, slično kreaciji samoj onda kada je Bog uspavan. Iako Beskonačna Inteligencija ponekad karakteriše fino kao „univerzum“ uporedo sa grubim i suptilnim, u odnosu na njih razlikuje se u tome da je ne-manifestacija pre nego manifestacija, potencijalnost pre nego aktualizacija/ozbiljenje. Izgleda da je Meher Baba napustio termin „fino“ u Svojim kasnijim tekstovima. Pa ipak on pruža važno pojašnjenje o temi o kojoj nigde drugde nije konkretno govorio. Ove tri sfere – fina, suptilna i gruba – poklapaju se z natnoj meri sa stanjima čoveka u ciklusima spavanja, sanjanja i probuđenosti. U čvrstom spavanju neko se vraća (revert – vraća se u neko pređašnje stanje) u fino stanje; u snovima pak taj doživljava suptilni univerzum; u običnoj budnosti neko doživljava grubi univerzum. ali obična osoba „doživljava“ (da tako kažemo) fini univerzum ne-svest-no, dok doživljava suptilni univerzum pod-svest-no. Retki pojedinci koji se upute (ukrcaju) na duhovni put, dakle, prolaze kroz šest nivoa suptilnog sveta (ili jaban-e baqi-ja) u punoj svest(nosti). Tako hodočasnik na putu doživljava „božanski san“ koji ovaj tekst ponekad naznačava kroz termin turiya avastha . I kada, povrativši ovu punu probuđenost, hodočasnik transcendira suptilnu sferu, doživljava probuđenost-u-čvrstom-snu, a koje je Sopstvo-realizacija[17]. Ovaj napredak od obične probuđenti pa kroz čvrsto spavanje i nazad do božanske Probuđenosti je prodiskutovan mnogo puta u Beskonačnoj Inteligenciji i lustrovano u Tabeli na str 338 kao i slika 25 na str 392 (koja je baziorana na Babinoj skici na str. 29 U Božijem Rukopisu. Ova podudarnost između ciklusa spavanja i buđenja kao i podrazdeli kreacije u tri univerzuma (od grubog, suptilnog i Finog) objašnjava još potpunije zašto su u Beskonačnoj Inteligenciji šest nivoa unutrašnjeg sveta opisani kao deo jedne jedine sfere. A to je stoga što je ovaj sveukupni golemi povez između grubog sveta i Boga jeste svet „sanjanja“ – bez obzira da li je ovo sanjanje obično ili božansko. U stvari, duhovni put je dosegao kritičnu suženje na četvrtom nivou. Duboku razliku između sveta energije s kojom se hodočasnik suočava sve do četvrtog nivoa i sveta uma s kojim se on suočava nakon toga, su naglašene terminima „suptilni svet“ i „mentalni svet“ kako ih je Baba koristio u Bog Govori i drugim kasnijim tekstovima – da bi ukazali, respektivno, na prva četiri („suptilno“) nivoa i petog i šestog („mentalni“) nivoi. U ovim kasnijim radovima Baba je opisao unutrašnje nivoe sa mnogo više detalja nego što je učinio u Beskonačnoj Inteligenciji, s neophopdnošću koja se javljala za ovim daljnjim opleminjavenje (te tako ukazujući na podrazdele unutar unutrašnjeg duhovnog puta). Ali u Beskonačnoj Inteligenciji akcent pada na ono što je zajedničko za šest unutrašnjih nivoa koji obuhvataju svet snova. Česte fraze kao što je „sledi svoj san“ ili „sanjaj nemogući san“ izgleda da donekle izražavaju savremenu kulturnu svesnost (awareness) o povezanosti između sveta snova i viših stanja svest-nosti ili inspiracije. Da sumiramo: kada univerzum egzistira u svome finom stanju, Okean Beskonačne Inteligencije obitava u ne-svest-nosti – ili pak u Super-svest-nosti, što je probuđenost-u-ne-svest-nosti. Kada se univerzum manifestuje suptilno, Beskonačna Inteligencija je sanjajuća pod-svest-no – ili pak sanjajuća u punoj probuđenosti, u slučaju hodočasnika na duhovnom putu. A kada se univerzum manifestuje grubo, Beskonačna Inteligencija je sasvim probuđena (wide awake). [1] and the treatment that it provides is less easily reduced to a single coherent argument [2] between the Real and the illusory – za prevod „iluzorno“ nije odgovarajuća reč „nestvarno“ jer u primeru o konopcu za koji nam se čini u mraku da je zmija, sam po sebi konopac je stvaran i postoji no iluzija je to što mi umesto konopca vidimo zmiju, čini nam se da ono što je stvarno, konopac, jeste nešto drugo što samo po sebi nije stvarno, a to je zmija. Iluzija čini da stvarno izgleda nestvarno a nestvarno da izgleda kao da je stvarno. [3] figures of thought – [4] how the „is not“ arises out of the „is“ and the „is“ out of the „is not.“; arise – uskrsnuti, ustati, nastati, dizati se, naići, pojaviti se, poticati, ustajati, dići se, izlaziti, proizlaziti; „is not“ – nije (li), odnosno, „negacija ‘je(ste)'“jer je „is“ – jeste, a „not“ je, ne, nije, loogička negacija ili poricanje, logički ne operator, invertovanje, negacija, pa to može biti [5] behind – s onu stranu [6] glimpse – brz, kratak, letimičan pogled, letimice pogledati, kratak vizuelan utisak, blesak, spaziti u prolazu, glednuti, škiljnuti, svetlucnuti, zasvetleti namah, na mahove ugledati, na mahove pokazivati, svetlucaj [7] puzzling and even disconcerting; puzzle – zagonetka, zbuniti, nedoumica, zabuna, zamrsiti, nerešiv problem, dovesti u zabunu, zbrka, rebus, uporno razmišljati, dovesti u nedoumicu, zaplesti, razbijati glavu (nad nečim), biti smućen; disconcert – zbuniti, uznemiriti, dezorijentisati, zbunjivati, osujetiti, dovoditi u zabunu, uzbuditi, remetiti (planove), disharmonija, neusklađenost, nesklad, poremetiti [8] jedan od prevoda reči „suptilno“ je i „nesvodljivo“, tj. ono što nije konkretizovano, konačno. [9] thought – misao, pomisao, ideja, namera, sećanje, mišljenje, pažnja, pojam, gledište, briga, obzir; thinking – mišljenje, razmišljanje, sposoban da misli, razuman, sud, umovanje, pogled, suđenje, koji misli, misaon, premišljanje, uman, zamisao [10] unlimited (infinite) – neograničen, bezgraničan, beskrajan, neodređen, beskonačan, neiscrpan, bezuslovan, prekomeran; infinite – beskonačan, bezmeran, bekrajan, neograničen, beskrajnost, beskonačno prostranstvo,bezgraničan, bezbrojan, neodređen, nesvodljiv [11] fulfill – izvršiti, ispuniti, dovršiti, okončanti, vršiti, obavljati, zadovoljiti želju, odgovarati svrsi, okončati se [12] apposition – apozicija, imenski dodatak, (pri)dodavanje, dometak, dodatak, paralelizam, premastavljanje, stavljanje jednog pored drugog, stavljanje, utiskivanje (pečata) [13] Because God or Infinite Intelligence is the ultimate Reality, everything, in the last analysis, is everything else [14] do not really exist at all! really – stvarno, realno, zbilja [15] does not attempt to retrace the actual thread of the argument as it winds through; retrace – pratiti, ići unazad, poći natrag, vraćati se, vraćati, ponovo precrtati, ići istim tragom unazad, oživeti u sećanju, vraćati se (prežđđenim putem), ponovo preći, ići tragom, ponoviti; thread – nit, konac, navoj, loza, udenuti, nizati, vlakno, akcija, zavojnica, progurati se, urezati navoj na vijak, zavoj, povući, končan; wind – vetar, dah, disanje, naviti, zaokret, duvački instrument, zadihati (se), namotaj, obrtati, vijugati, izviti se, izazivati gušenje, miris, namotati (se). [16] steer clear of certain pitfalls and glean the book’s main insights more easily; steer – upravljati, krmaniti, junac, držati pravac, kloniti se, mladi vo, rukovoditi, usmeravati, ploviti, june, savet, upravljati se; clear of – isplatiti, isprazniti, mimoići, napustiti, odbaciti, oprati, osloboditi, otarasiti se, otići, prazniti, prebroditi, preskočiti, preći, prečistiti; klopka, zamka, jama, stupica, kurjačka jama, vučja klopka, skrivena opasnost; gleen – pabirčiti, kupiti, skupljati, napabirčiti, kupiti (klasovbe posle žetve), prikupiti iz raznih izvora; insight – pronicljivost, uvid, shvatanje, uviđanje, uočavanje, prodiranje pogledom, pronicanje u nešto, spoznaja, pronicavost, ulaženje, sposobnost opažanja, oštroumnost, pregled [17] realizacija tako znači postajanje i doživljavanje, odnosno svaka izvednica sa Self znači ustvari različite aspekte Bogoostvarenja, da li je to doživljavanje, mislenje, realizovanje, spoznavanje, stvaranje samoga sopstva; govori o aspektima Božanskosti, jedino Sopstvo se doživljava, misli, oseća, realizuje, doživljava, stvara, direktno i bez posrednika; samo sebe Sopstvo misli, Samo sebe Sopstvo doživljava, Samo sebe Sopstvo Realizuje, Samo sebe Sopstvo stvara itd.; kada je sopstvo napisano malim slovima odnosi se na ograničeno lažno sopstvo ili beskonačno lažno sopstvo jedinke u kreaciji ili čoveka u reinkarnaciji i involuciji, znači odnosi se na lažno sopstvo.