Stanje čoveka
U BESKONAČNOJ INTELIGENCIJI je sadržano beskonačno mišljenje
i naj finija, konačna imaginacija.
Kada beskonačno mišljenje počne[1]
naj ograničenija, naj finija, konačna imaginacija
posvaja beskrajno mentalnu, suptilnu i grubu formu.
U iskonu kreacije kad krene beskonačno mišljenje,
beskonačno mišljenje posvaja ekstremno veliku
ali u isto vreme ipak najograničeniju formu.
Mišljenjem tad BESKONAČNA INTELIGENCIJA otpočinje
igranje dve oprečne uloge:
jedna je stvaranje imaginacije u ekstremno ograničenoj
i naj konačnijoj formi kao mentalne, suptilne i grube forme;
a druga uloga je doživljavanje
mentalnog, suptiknog i grubog sveta
kroz bezbrojna mentalna, suptilna i gruba tela.
Ovaj doživljaj beskonačnog mišljenja
prvo počinje u mentalnom svetu kad kapi postanu arhanđeli
i u suptilnom svetu kad kapi postanu anđeli
ali stvarni svesni napredak „Njene“ misli
da bi doživela Beskonačnost
isprva započinje od kamen forme u grubom svetu.
Ovaj svesni doživljaj beskonačnog mišljenja BESKONAČNOM INTELIGENCIJOM
počinje s prvom ljudskom formom, a
svesno beskonačno mišljenje počinje kad čovek stupi u involuciju.
U ljudskoj formi BESKONAČNA INTELIGENCIJA igra dve uloge
i ove dve uloge pro-izvode stanje čoveka.
Prva BESKONAČNE INTELIGENCIJINA uloga je kao čovek kad
isprva počne da misli u budećem stanju.
Ovo mišljenje stvara akciju
u beskonačnim mentalnim, suptilnim i grubim formama
van iz ekstremno ograničene i naj finije, konačne, imaginacije
(sanskaričkih seme-na pohranjenih u čovekovom mentalnom telu).
Drugo, BESKONAČNA INTELIGENCIJA kroz čoveka
doživljava sve beskonačne akcije koje je stvarala;
mentalnu, suptilnu i grubu svest
mentalne, suptilne i grube forme
u odgovarajućim im sferama.
Posmatraj stanje BESKONAČNOG UMA u akciji kroz čoveka.
Kada BESKONAČNI UM kao čovek ode u duboko uspavano stanje,
što znači u „Svoje“ originalno ne-svesno stanje Onostranosti-Onkraja,
BESKONAČNI UM dela kao Rastvaraoc (Maheš).
Kad u čoveku BESKONAČNI UM izroni u budećem stanju,
deluje kao Tvorac (Brama),
i kada je kao čovek potpuno probuđen i opažajući,[2]
deluje kao Održavaoc (Višnu).
Kada BESKONAČNI UM kroz čoveka u budnom stanju doživljava
kreaciju u gruboj, suptilnoj i mentalnoj sferi
„On“ radi u ljudskoj formi.
Tokom san stanja BESKONAČNI UM uvlači unutar „Jastva“
grubi svet, kada ovo ogledalo (gruba vidljiva kreacija)
privremeno postaje beskorisno.
San je polu-svesno stanje na pola puta između
budnog stanja svagdašnjeg životnog iskustva
i dubokog spavajućeg stanja gde biva doživljeno ništa.[3]
Čovek mora da prođe kroz san stanje (astralni nivo)
pred[4] stupanje u duboko spavanje,
i iznova prolazi kroz san stanje
pre buđenja iz dubokog spavanja.
Ovo se ne odnosi na suptilno i mentalno svesnu osobu.
Kada suptilno svesna osoba zaspi
prvo prelazi iz svog odnosnog[5] suptilnog nivoa
u mentalnu sferu
pa potom u Onostranost-Onkraja;
mentalno svesna osoba koja zaspi
prelazi iz svog mentalnog nivoa u Onostranost-Onkraja.
I suptilno i mentalno svesna osoba
sanjaju božanski san dok su budne s otvorenim očima,
dok običan čovek sanja dok spava s zatvorenim očima.
Kada se individualni beskonačni um probudi iz dubokog spavanja
deluje kao kreator.
Tokom buđenja stvara naj finiji besformni univerzum
u mentalnoj, suptilnoj ili gruboj formi.
U vreme buđenja zatim stvara
mentalni svet i mentalno telo
u suptilnom svetu i suptilnom telu.
U momentu buđenja iz sanjanja „on“ kreira
suptilni svet i suptilno telo
u grubog sveta i grubog tela.
BESKONAČNI UM kad je u ljudskoj formi
je individualni beskonačni um.
Kada BESKONAČNI UM, kao čovek, uđe u duboko spavanje
u originalnom je stanju BESKONAČNE INTELIGENCIJE;
a tada BESKONAČNI UM deluje kao Rastvaraoc.
U besanom spavanju individualni beskonačni um
(pre)uzima na „jastvo“ mentalni, suptilni i grubi svet
u njihovoj naj finijoj, konačnoj, besformnijoj formi
(tri sfere su u naj finijoj sanskaričkoj seme formi).
Kad ovaj inividualni beskonačni um
pređe u snevajuće stanje iz budnog stanja
sa „sobom“ vodi[6] grubi svet u suptilnu formu (astral).
Kada individualni beskonačni um
stupi u duboko spavanje iz snevajućeg stanja
sa „sobom“ odvodi suptilni svet u mentalnu formu;
odnosno, u naj finiju, konačnu formu u dubokom spavanju
(sanskarička seme-na leže pritajena[7] u najfinijoj formi,
nepokretna i beznačajna i bez misli, želje ili forme).
Dok ljudsko biće spava, njegov individualni beskonačni um
uvlači grubi svet u suptilnu formu,
potom suptilni svet u mentalnu formu,
i mentalni svet u fino seme koje leži pritajeno.
Grubo telo i svet koji su tu za običnog čoveka
u budnom stanju,
oba se slivaju-u-jedno u suptilnu formu u stanju sna.
U najdubljem spavajućem stanju, suptilno telo i suptilni svet se slivaju-u-jedno
zajedno sa grubim u mentalnu formu,
i ova mentalna forma je naj-finije konačna i besformna.
[1] start – počne, startuje; begin – početi
[2] aware – s-vestan, očituje=sa-vešću-o (koju prima um), koji zna, svestran, opaža, uočava, ,osvedočuje se
[3] where nothing is experienced – gde se ništa ne doživljava, ali i „gde je doživljeno ništa“ jer ono što neko doživljava u besanom spavanju je „ništa“ ali toga nije svestan, i to jeste stanje identično Nirvani, doživljaju Beskonačne Praznine
[4] prior to – pred, što prethodi, prvi, raniji, prvenstveno
[5] respective – respektivnog, odnosni, pojedini, svaki, dotični, svoj, osobit, dotični,
[6] it takes with it – „on“ vodi sa „sobom“/time/“njime“
[7] dormant – neaktivna, uspavana, zaspale, koji spava, dremljiv, nerazvijen, skriven, neiskorišćen, prikriven (o snagama, o sposobnostima), koji spava zimskim snom, latentan, neupotrebljen,