Stupnjevi na Stazi

Zatočenik ceni slobodu

O vi ljudi moraju da prođu kroz period vezanosti i taj period se ne srne shvatiti kao beznačajna epizoda u evoluciji života. Da bi neko umeo da ceni slobodu, taj mora iskusiti zatočeništvo. Ako se tokom čitavog razdoblja svog života riba nije ni jednom našla izvan vode, ona ne može ceniti vrednost vode. Od rođenja do smrti živela je isključivo u vodi i nije sposobna da pojmi šta voda stvarno znači za njen život. Ali našavši se na trenutak na sovom, ona bi kroz iskustvo čežnje za vodom bila kadra da shvati svu njenu važnost. Isto tako, kada bi, umesto sužanjstva, život bio neprestana sloboda, čovek ne bi shvatao pravi smisao slobode. Prelaženje kroz duhovno ropstvo i prepoznavanje intenzivne Čežnje za oslobođenjem, predstavlja pripremni stupanj za potpuno uživanje u slobodi koja će da nastupi.
Stazi se pristupa onda kada se javi čežnja za dubljom stvarnošću

Kao što riba koja je izvađena izvode žudi da se u nju vrati, tako i tragalac koji je u daljini opazio cilj, čezne da se sjedini sa Bogom. U stvari, čežnja za povratkom svome izvoru prisutna je u svakom biću još od trenutka kada ga je koprena neznanja odvojila od njega, ali jedinka ostaje nesvesna te čežnje sve dok, u svojstvu tragaoca, ne kroči na duhovnu stazu. Čovek se u izvesnom smislu privikne na neznanje, baš kao što se putnik u vozu privikne na pomračinu u trenucima dok voz prolazi kroz tunel. Ali i tada oseća nelagodnost i nejasnu i nedefinisanu uznemirenost u vidu slutnje da nešto nedostaje. A to nešto je, sluti on od samog početka, od ogromnog značaja. U fazama najvećeg mraka, to nešto nehotice poistovećuje s raznim stvarima pojavnog sveta. A kada njegovo iskustvo sveta postane dovoljno zrelo, neprestana razočarenja u život usmeravaju ga na pravi kolosek – da pronađe ono što mu je oduvek nedostajalo. Od tog trenutka nadalje, on će nastojati da otkrije stvarnost dublju od one koju mu dočaravaju nestalni oblici. Taj trenutak možemo prikladno nazvati prvim posvećenjem tragaoca. Počev od trenutka posvećenja i stupanja na stazu, želja za sjedinjenjem sa izvorom postaje jasna, izražena i intenzivna. Kao što osoba koja se nalazi u tunelu još intenzivnije žudi za svetlošću kada ugleda njen tračak na kraju tunela, tako i osoba koja je na tren ugledala blesak cilja, hita ka njemu punom brzinom.
Višeslojna koprena satkana od uobrazilje

Na duhovnoj stazi ima šest stanica, dok sedma predstavlja poslednju stanicu, ili cilj. Svaka od šest stanica je, na svoj način, vrsta unapred stvorene predstave o cilju. Mnogoslojni veo koji čoveka razdvaja od Boga satkala je lažna imaginacija. Pre no što stupi na Stazu, čoveka posve obavija ta koprena sačinjena od svakojakih pogrešnih predstava, pa on ne može da prihvati nijednu drugu ideju sem da je zasebna, ograđena i konačna jedinka. Iz mnogostruke lažne imaginacije iskristalisala se ego-svest; a svest koja se javila usled težnje za jedinstvom sa Bogom uzrokuje prvi potres u čvrstoj strukturi ega, izgrađenog u periodu delovanja uobrazilje. Kretanje duhovnom stazom sastoji se u poništavanju posledica delovanja uobrazilje, odnosno skidanju slojeva koprene koja kod čoveka stvara osećaj nedodirljive zasebnosti i beznadežne otuđenosti. Pre stupanja na stazu, osoba se čvrsto drži ideje o svom zasebnom postojanju, zaštićena golemim zidinama najmračnijeg neznanja, a onda stupa u neku vrstu dodira sa Stvarnošću. Sto je dodir sa Stvarnošću dublji, to je koprena neznanja tanja. Uporedo sa postepenim bleđenjem osećaja odvojenosti i egoizma, narasta osećaj ujedinjenosti sa Stvarnošću.
Postepeno okretanje procesa delovanja lažne imaginacije unazad

Osećaj otuđenosti nastao je kao posledica uzleta imaginacije. Zato se obratnim procesom ukida osećaj otuđenosti i doživljava povratak prvobitnom jedinstvu sa Stvarnošću. Čin oslobađanja od uobrazilje može se uporediti sa buđenjem iz dubokog sna. Razni stupnjevi u procesu izbavljenja iz obmanjujuće imaginacije mogu se uporediti sa snovima koji služe kao most između stanja dubokog sna i stanja budnosti. Proces ukidanja mnogostranog delovanja uobrazilje je postepen i ima sedam nivoa.

Prelazni stupnjevi na stazi su tvorevina imaginacije

Skidanje jednog sloja sa vela imaginacije je nesumnjivo korak napred u pravcu Svetlosti i Istine, ali nije sjedinjavanje sa Stvarnošću. To je samo odbacivanje varljivije imaginacije u korist imaginacije koja je manje varljiva. Imaginacija je varljiva u različitim stepenima, a oni se podudaraju sa stepenima čovekovog osećanja otuđenosti, kojeg je stvorila njegova ego-svest. Svaki sledeći stepenik u procesu ukidanja delovanja uobrazilje je korak dalje u slabljenju ega. Sve prolazne faze na stazi do krajnjeg ostvarenja Cilja, predstavljaju napuštanje jednog toka imaginacije u korist drugog, ali ne dovode do njenog definitivnog prestanka.
Varljivi osećaj Realizacije

Tokovi imaginacije ne unose nikakvu stvarnu promenu u istinsko biće Sopstva. Ono što se menja nije Sopstvo, već ideja o tome šta ono jeste. Pretpostavimo da, sanjareći, u mašti sebe vidite u Kini dok se zapravo fizički nalazite u Indiji. Kada fantazija prestane, vi shvatite da se vaše telo ne nalazi u Kini nego u Indiji. Sa subjektivne tačke gledišta, ovo liči na povratak u Indiju iz Kine. Isto tako se postepeno raspoistovećivanje sa telom i progresivno poistovećivanje s Najvišim Sopstvom može nazvati stvarnim kretanjem na Stazi, mada su sve te faze kroz koje se prolazi na stazi podjednako igra uobrazilje.
Nivoi i stanja

Šest uzlaznih stupnjeva nalaze se još uvek u području delovanja uobrazilje. Međutim, nakon svakog podizanja na sledeći nivo, gubitak osećaja odeljenosti praćen osećanjem jedinstva i istovetnosti sa širom Stvarnošću tako je intenzivan i dubok, da čovek redovno ima lažni utisak da je postigao Ostvarenje. Upravo kao kada planinar, penjući se na planinu, stigne na kakvu visoravan i tako se zadivi njome da zaboravi na svoj cilj, pa poveruje da se stvarno uspeo na vrh, tako i tragalac ume da pobrka prolazne faze sa stvarnim ciljem. Ali kao što osoba koja je ozbiljno namerila da se popne na planinu, nakon izvesnog vremena uvidi da treba da ostavi visoravan za sobom, tako će i tragalac pre ili kasnije uvideti da se prolazne faze moraju prevazići. Lažni osećaj Ostvarenja koji se javlja na prolaznim stupnjevima nalik je na doživljaj spavača da se probudio, mada u stvarnosti još uvek spava. Kada se stvarno probudi uvideće da je raniji osećaj budnosti bio samo san.
Priroda saniadhija

Svaki stepenik u kretanju naviše predstavlja jedno stanje svesti, a napredovanje od jednog ka drugom stanju svesti odgovara prolaženju kroz unutrašnje nivoe. Tako čovek mora da prođe šest prelaznih nivoa i njima odgovarajućih stanja svesti pre nego što dosegne sedmi nivo koji je i kraj puta, gde najzad dolazi do potpunog postignuća stanja Boga. Nivo se može uporediti sa železničkom stanicom na kojoj se voz nakratko zaustavi, dok se stanje svesti može uporediti sa ponašanjem putnika nakon pristizanja voza u stanicu.

Kada dosegne sledeći nivo svesti, čoveku je potrebno izvesno vreme da bi mu se prilagodio. Obzirom daje došlo do korenite promene svih okolnosti u njegovom duševnom životu, on doživljava neku vrstu paralize umnih aktivnosti, što je poznato kao samadhi. Kada se tragalac domogne višeg nivoa, on se prvo stopi s njim, a zatim doživljava stanje karakteristično za taj nivo. Poput putnika koji umoran od napornog puta odlazi na počinak, tako i svest – nakon što je učinila napor da se uzdigne na sledeći nivo – prolazi kroz period umanjene aktivnosti koja se može porediti sa snom. Međutim, samadhi se suštinski razlikuje od sna. U snuje osoba potpuno nesvesna; a u samadhiju je ona svesna blaženstva ili svetlosti ili moći, mada ne i svog tela i svoje okoline. Posle perioda sličnog mrtvilu, um počinje da funkcioniše na novom nivou pri stanju svesti koje je sasvim drugačije od stanja koje je ostavio za sobom.
Svaki stupanj predstavlja naredni korak u odbacivanju ego-života

Pošto tragalac dospe na novi nivo, on se najpre stopi s njim, a zatim, naporedo sa usporavanjem umnih aktivnosti, doživljava i znatno slabljenje snage ega. To privremeno umrtvljavanje ego života razlikuje se od krajnjeg uništenja ega, koje se odigrava na sedmom nivou. Ali kao i krajnje uništenje ega. na sedmom nivou, različiti stepeni umanjenosti snage ega na šest posrednih nivoa zavređuju da budu pomenuti zbog njihove relativne važnosti. U duhovnoj tradiciji sufizma, krajnje uništenje ega se opisuje kao Fana-FUlah. A za prethodne samadhije šest prethodnih nivoa dualnosti, uočeno je da su takode neke vrste fane, jer uzrokuju delimično uništenje ega.
Prve tri fane

Medu fanama koje se smenjuju po rastućem redosledu, postoji kontinuitet napredovanja sve do završne Fane-FUlah, a svaka od tihfana poseduje neku posebnu odliku. Kada putnik na duhovnoj stazi stigne na prvi nivo, on doživi svoju prvu fanu ili slabo nestajanje ega. Hodočasnik je privremeno lišen svoje ograničene individualnosti i doživljava blaženstvo. Ovako zaneseni, mnogi hodočasnici misle da su ostvarili stanje Boga i ostaju zaglibljeni na prvom nivou. Ako hodočasnik ne podlegne samoobmani, shvativši daje njegovo postignuće samo jedna prolazna faza na njegovom putu, on nastavlja da napreduje na duhovnoj stazi i dospeva na drugi nivo.
Opasnosti četvrtog nivoa

Nestajanje na drugom nivou zove se fana-e-batili ili poništenje lažnog. Hodočasnik je sada apsorbovan u blaženstvu i beskonačnoj svetlosti. Oni koji pomisle da su postigli cilj, ostaju nasukani na drugom nivou, a ostali koji uspeju da prevaziđu tu samoobmanu idu dalje i dospevaju na treći nivo. Nestajanje na trećem nivou zove se fana-e-zahiri ili poništenje privida. Ovde hodočasnik danima nema svest o svome telu i o svetu oko sebe i doživljava beskonačnu moć. Ali, budući da nema svest o svetu oko sebe, nema ni prilike da ispolji tu moć. Ovo je videh samadhi, ili stanje božanske kome. Svest je sada potpuno povučena iz čitavog sveta.
Fane petog i šestog nivoa

Nastavi li hodočasnik dalje, dospeće do četvrtog nivoa. Uranjanje u četvrti nivo zove se fana-e-mala-kuti ili uništenje koje vodi u slobodu. Hodočasnik sada doživljava posebno stanje svesti četvrtog nivoa u kome ne samo da poseduje beskonačnu moć, već i sposobnost da je ispolji. To znači da ne samo da mu se ukazuje prilika da iskoristi svoje moći, već se u njemu samom javlja veliko iskušenje da ih upotrebi. Ukoliko podlegne iskušenjima, on će, nastavljajući da upotrebljava svoje moći, biti ulovljen u zamku privlačnih mogućnosti četvrtog nivoa. Zbog svega ovoga, prolazak kroz četvrti nivo je jedan od najtežih i najopasnijih. Hodočasnik nikada nije bezbedan u smislu duhovnog nazadovanja, i njegov pad je moguć sve dok uspešno ne prede sa četvrtog na peti nivo. Nestajanje na petom nivou naziva se fana-e-jabruti ili poništavanje svih želja. Ovde dolazi do prestanka do tada neprestane aktivnosti nižeg intelekta. Hodočasnik više ne razmišlja na uobičajan način, no ipak, on je sada i izvor i posrednik mnogih nadahnjujućih misli. On vidi, ali ne fizičkim očima. Um razgovara sa umom, a sumnje i brige nestaju. Sada je bezbedan i izvan mogućnosti duhovnog pada; no ipak, mnogi hodočasnici na ovom uzvišenom stupnju nalaze da je veoma teško odupreti se obmani je posredi Bogoostvarenje. Obmanjujući sebe, hodočasnik izjavljuje: ˝Ja sam Bog˝, verujući da je dospeo do kraja duhovne staze.
Fana-fillah, ili Nirvikalpa, stanje osvešćenog Božestva

Ali, ako nastavi dalje on će uvideti svoju grešku i napredovati do šestog nivoa. Nestajanje na šestom nivou naziva se fana-e-mahabubi ili utapanje sopstva (ljubavnika) u Voljenom. Sada hodočasnik vidi Boga tako jasno i neposredno kao što običan čovek vidi zemaljske stvari. Opažanje Boga i zadivljenost Bogom ne prekida se ni za trenutak. Međutim, putnik još ne postaje jedno sa Bogom, odnosno Beskonačan. Ako se hodočasnik uspne na sedmi nivo, tu će doživeti poslednje uranjanje koje se zove Fana-Fillah ili krajnje poništenje sopstva u Bogu. U ovom nestanku hodočasnik gubi svoje zasebno postojanje i trajno se sjedinjuje sa Bogom. On je sada jedno sa Bogom i tako sebe i doživljava, da nije niko drugi do Bog. Ovaj sedmi nivo, Fana-Fillah, je završna stanica na duhovnoj stazi, cilj čitavog traganja i nastojanja. To je Ninnkalpa stanje, koje je karakteristika svesnog Božanstva. To je jedina stvarna probudenost. Hodočasnik je dospeo na suprotnu obalu ogromnog okeana uobrazilje i otkrio da je ova poslednja Istina jedina Istina, i da su svi ostali nivoi na putu bili iluzorni. Dospeo je do krajnjeg odredišta.