Odeljak V

Neophodnost muške i ženske inkarnacije

Prednosti muške odnosno ženske inkarnacije

lako mogućnosti koje pruža svaki pol variraju u zavisnosti od razdoblja i mesta inkarnacije, svaki pol raspolaže i nekim specifičnim karakteristikama koje omogućavaju širenje iskustva u specifičnim pravcima. Lekcije koje se lako uče u muškim inkarnacijama, ne mogu se tako lako naučiti u ženskim, a lekcije koje se lako uče u ženskim inkarnacijama, ne mogu se lako naučiti u muškim. Kod muškarca su po pravilu naglašeniji volja i racio. Muškarci se ističu svojom sposobnošću jasnog rasuđivanja i nepokolebljivom namerom. Za žene se može reći da se ističu kvalitetima srca. U stanju su da intenzivno vole i spremne su da za voljenog podnesu svaku žrtvu. Upravo zbog sposobnosti žena da vole na taj način, u pevanjima u kojima se iskazuje privrženost Avataru, žensko ime često prethodi muškom: bhakte (poklonici) Rame ili Krišne, na primer, pevaju o ˝Sita-Rami˝ ili o ˝Rada-Krišni˝.  U stvarima srca su žene obično superiornije od muškaraca, a muškarci su superiorniji od žena u stvarima volje i racija. U svemu tome je najinteresantnija činjenica da će se jedna ista duša naizmenično isticati osobinama volje i racija, odnosno kvalitetima srca, u zavisnosti od toga da li je inkarnirana u muškom ili ženskom obličju. Duša će nastaviti da razvija čas jednu, čas drugu osobinu, i preuzimaće čas jedno, čas drugo obličje, sve dok ne ostvari svestrani razvoj.

Muške i ženske inkarnacije su podjednako neophodne

Muška i ženska inkarnacija su podjednako važne za Samospoznaju i ne bi bilo ispravno smatrati da je jedna važnija od druge. Premda postoje razlike između specifičnih prednosti koje pruža svaki pol zasebno, oba pola imaju jednaku vrednost. Da bi stekla bogato iskustvo, duša mora da prođe i kroz muške i kroz ženske inkarnacije, jer jedino tako može doći do spoznaje da je ona, sama po sebi, iznad svih oblika dualnosti – uključujući dualnost koja se temelji na polnosti.

Jedinstvo subjekta i objekta

Pre nego se duša oslobodi svih sanskara, ona će naizmenično preuzimati brojna muška i ženska obličja. Kad bi se duša inkarnirala samo u muškom ili samo u ženskom obličju, njeno iskustvo bilo bi jednostrano i nepotpuno.  Dualnost se da prevazići samo apsolutnim razumevanjem, a razumevanje ostaje nepotpuno sve dotle dok obuhvata samo jednu suprotnost. Jedinstvo subjekta i objekta ne može se postići ukoliko neki vid ili činilac objekta nije obuhvaćen ranijim iskustvom, a to se naročito odnosi na razlike između polova.

Um zadržava iskustvo prošlih inkarnacija

Sva stečena iskustva muških i ženskih inkarnacija ostaju u umu. Nakon što se identifikovala sa određenim telom, duša počinje da ispoljava psihološke tendencije primerene svom polu. Težnje svojstvene suprotnom polu uglavnom se potiskuju u nesvesni deo uma, pošto nisu u skladu sa telesnim polom i ne mogu se telesno ispoljiti. Kada duša preuzme žensko telo, muške sklonosti ostaju pritajene, dok se ženske sklonosti sasvim slobodno ispoljavaju. Isto tako, kada duša preuzme muško telo, ženske sklonosti ostaju pritajene, dok se muške sklonosti sasvim slobodno ispoljavaju.

Kako dolazi do vezivanja za suprotni pol

Poistovećenje sa telom povlači za sobom i poistovećenje sa polom. Tako u igru ulazi samo onaj uski deo uma koji je u skladu sa polnim obeležjima tela. Pošto ostatak uma biva potisnut i neispoljen u nesvesnom, u svesnom delu uma javlja se osećaj nepotpunosti uporedo sa čežnjom da se ta nepotpunost dopuni vezivanjem za osobu suprotnog pola.

Stupanje u vezu sa osobom suprotnog pola je znak da potisnuti deo uma, koji nije u saglasnosti sa telom, nastoji da se na neki način izrazi kroz drugo biće. Posmatrano sa tog stanovišta, može se reći da seksualno privlačenje označava težnju uma da se ujedini sa svojim nesvesnim delom.

Seks je zapravo pokušaj svesnog uma da, u svom neznanju, nadoknadi razdvojenost do koje je došlo zbog identifikacije sa telesnim polom. Ovakav pokušaj da se pronađe zamena za sopstvenu necelovitost unapred je osuđen na neuspeh; ne samo zbog toga što proizilazi iz identifikacije sa telom, nego što na kraju tu identifikaciju još više naglašava, stvarajući veštački jaz sa telom suprotnog pola vezujući se za njega kroz privrženost i težnju za posedovanjem.

Razumevanje kroz neprianjanje

Duša koja se trudi da, neprianjanjem za suprotni pol, prevaziđe razliku medu polovima, krenula je stazom unutrašnjeg razumevanja suprotnog pola. Muškarac počinje da razumeva ženu ne gledajući je očima muškarca, već nastoji da, putem imaginacije, dopre do ženinog doživljaja same sebe. I obratno, žena počinje da razumeva muškarca ne gledajući ga očima Žene, već nastoji da. putem imaginacije, dopre do muškarčevog doživljaja samog sebe. Ma kako paradoksalno zvučalo, samo obličje suprotnog pola sprečava čoveka da doživi suprotan pol u istinskom svetlu. Neprianjanje za obličje suprotnog pola dovodi do istinskog razumevanja iskustava vezanih za suprotan pol, jer se neprianjanjem otklanja barijera imaginacije opterećene seksom.

Oslobađanje od imaginacije opterećene seksom

Kada je čovek na putu da prevaziđe polne razlike i razume iskustva koja se tiču suprotnog pola, kod njega dolazi do prenaglašenosti nekih crta koje se uobičajeno pripisuju suprotnom polu. Tako, na primer, neki tragaoci sa muškim telom u izvesnim fazama oblače ženske haljine, pričaju kao žene, osećaju se kao žene i usvajaju njihove navike. AH to je samo prolazna faza. Kada upotpune svoje unutarnje razumevanje relevantnih činjenica vezanih za pol, oni više ne doživljavaju sebe ni kao muškarca ni kao ženu, već osećaju da su iznad polnih razlika. Suština iskustava u vezi sa muškim i ženskim oblicima shvatljiva je i dostupna samo onim tragaocima koji su prevazišli seksualne razlike. Njih više ne dotiču ograničenja vezana za pol, jer su se oslobodili sputavajući!! opsesija karakterističnih za imaginaciju opterećenu seksom.

Izmirenje svesnog i nesvesnog

Potpunost za kojom um žudi ne može se postići prianjanjem za druge oblike i njihovim prisvajanjem. Potpunost se mora potražiti iznutra – ponovnim uspostavljanjem izgubljenog jedinstva. Izmirenje svesnog i nesvesnog nije moguće ostvariti posedovanjem drugih formi već se može ostvariti raspoistovećivanjem s telom i njegovim polom.  Raspoistovećenje od tela ukloniće sve prepreke koje sprečavaju sjedinjenje i integraciju iskustava pohranjenih u umu. Unutrašnja celovitost mora se ostvariti nadvladavanjem polnih razlika, pošto one naglašavaju neprirodnu vezanost i poistovećenost sa telom.

Božanska ljubav

Osloboditi se prianjanja za suprotni pol znači osloboditi se prianjanja za polna obeležja tela u kome se duša inkarnirala, pri čemu veliki broj sanskara koje nagone dušu da se poistoveti sa telom, biva uništen. Nadilaženje polne dualnosti ne znači nadilaženje dualnosti u celini, ali sigurno predstavlja veliki korak napred ka postepenom i celovitom prevazilaženju dualnosti u svim njenim oblicima. Problem različitosti polova je samo jedan segment problema dualnosti u celini. A do potpunog rešenja tog problema dolazi onda kada se taj, mnogo širi problem sveukupne dualnosti, razreši činom božanske ljubavi u kojoj ne postoji ni ˝ja˝ ni ˝ti˝, ni žensko ni muško. Cilj muških i ženskih inkarnacija istovetan je sa ciljem čitave evolucije: da duša dospe do svog nepodeljenog i nepodeljivog postojanja.