Zraci

HIR ONOSTRANOG

Pokolenjima je ljudski um duboko nespokojan u potrazi za konačnim objašnjenjem prapočetka. Istorija nastojanja da se intelektom dokuči prapočetak je priča o ponovljenim neuspesima. Ono što ublažuje te velike napore je da ostali, umesto da se obeshrabre osvedočenim neuspesima mislilaca prošlosti,  bivaju podstaknuti na nove pokušaje. Sva ta filozofska objašnjenja su tvorevine uma koji nikada nije uspeo da premaši samog sebe. Zato to jesu očiti, ali nadahnjujući neuspesi; štaviše, svaki takav neuspeh je i delimičan doprinos spoznaji Onostranog. Jedino oni koji su otišli s one strane uma, spoznaju Istinu u njenoj stvarnosti. Ako ponekad objašnjavaju svoju spoznaju, što je vrlo retko, ta objašnjenja su ograničena jer su iskazana rečima, premda takve reči prosvećuju um; ne pune ga novim neobičnim idejama.

Sjedinjujuće Onostrano je nedeljiva i neopisiva beskonačnost. Ono nastoji da spozna sebe. Uzaludno je pitati se zašto to čini. Pokušaj da se to obrazloži, podrazumeva uplitanje u dalja ispitivanja, a time i pokretanje beskrajnog niza razloga za razloge, razloga za te razloge i tako dalje ad infinitum. Jednostavnu istinu o početnom porivu za samo-spoznajom najbolje je nazvati hirom (Lahar). Hir nije hir ako može da se objasni ili racionalno razume. I baš kao što niko ne može svrsishodno da upita zašto se on pojavio, tako niko ne može da postavi pitanje ni kada se pojavio. „Kada“ podrazumeva vremenski sled prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Svega toga nema u večnom Onostranom. Zato nazovimo taj početni poriv za spoznajom „hir“. Ovo možete da smatrate objašnjenjem, ili, ako hoćete, možete da ga smatrate potvrdom njegove prirođene neobjašnjivosti.

Prvobitni hir je potpuno nezavistan od razuma, intelekta ili imaginacije, uzgrednih proizvoda tog hira. Razum, intelekt i imaginacija zavise od prvobitnog hira, a ne vice versa. Pošto hir ne zavisi od razuma, intelekta ili imaginacije, on ne može ni da se razume ni da se tumači uz pomoć bilo koje od tih sposobnosti ograničenog uma.

Prvobitni hir za spoznajom, istog trena podrazumeva dvojnost, prividno raščlanjivanje (koje se ne svodi na razbijanje) na dva odvojena vida, koji su kao vidovi Beskonačnosti oba beskonačni. Prvi je vid beskonačne svesnosti, a drugi je vid beskonačne nesvesnosti. Dualnost se trudi da prevlada sebe i da ponovo uspostavi naizgled izgubljeno jedinstvo: beskonačna nesvesnost pokušava da se ujedini sa beskonačnom svešću. Oba aspekta su strmoglavo ubrzana hirom. Hir Beskonačnosti može donekle da se uporedi sa beskonačnim pitanjem, koje pobuđuje beskonačan odgovor.

Sa beskonačnim pitanjem, pojavljuje se i beskonačni odgovor. Beskonačno pitanje je beskonačna nesvesnost; beskonačni odgovor je beskonačna svesnost. Ipak, beskonačno pitanje i beskonačni odgovor ne poništavaju jedno drugo tek tako, i ne vraćaju se u izvorno jedinstvo Onostranog. Ova dva aspekta se sada spuštaju u praiskonsku dvojnost koja sebe može da razloži jedino udovoljavajući sveukupnoj igri dvojnosti, a ne nekom prečicom. Beskonačna nesvesnost ne može da se preklopi u beskonačnu svesnost; takvo stapanje je nemoguće.

Da bi dosegla beskonačnu svesnost, beskonačna nesvesnost prvo mora da dokuči sopstvene dubine. Prvo mora sebe da doživi kao beskonačno konačno, pa da se postepeno razvija do ograničene i ograničavajuće svesnosti. Sa evolucijom ograničene i ograničavajuće svesnosti, dolazi i do razvoja iluzije koja ograničava ograničavajuću svesnost. Ova dva postupka idu u korak jedan s drugim.

Kada beskonačna nesvesnost pokuša da dosegne beskonačnu svesnost, taj proces nije trenutan zbog beskonačne nejednakosti između njih. Taj proces traje beskonačno dugo vremena i večnost biva tobože razlomljena na beskrajnu prošlost, prolaznu sadašnjost i neizvesnu budućnost. Umesto da beskonačnu svesnost obuhvati jednim bezvremenim činom, beskonačna nesvesnost se pruža ka njoj preko dugotrajnog vremenskog procesa evolucije, uz sve njegove bezbrojne korake. Ona prvo pokušava da pronikne u sopstvene dubine, zatim idući bezbrojnim koracima unazad, traži i konačno nalazi beskonačnu svesnost, ispunjavajući tako hir Onostranog.