Običan čovek i Sadguru

Kada je BESKONAČNA INTELIGENCIJA u formi BESKONAČNOG UMA,

odnosno kad u čoveku BESKONAČNA INTELIGENCIJA misli,

kreira mentalni, suptilni i grubi univerzum

od besano spavajućeg do san pa do budećeg stanja.

Kroz mentalno, suptilno i grubo telo

u formi beskonačnog lažnog uma

doživljava grubi, suptilni i mentalni svet

u san i u budnom stanju.

Kada BESKONAČNA INTELIGENCIJA ne misli,

to jest, kada je BESKONAČNI UM u besanom spavanju

mentalni, suptilni i grubi univerzumi i tela

ne egzistiraju i nema mišljenja o istima

(ne-svesno-doživljeno-mišljenje).

Kad BESKONAČNA INTELIGENCIJA kao BESKONAČNI UM misli

kroz Sadgurua, tada iako BESKONAČNI UM stvara

grube, suptilne i mentalne univerzume i tela

još uvek BESKONAČNA INTELIGENCIJA ne doživljava

grubu, suptilnu i mentalnu sferu

kroz grubo, suptilno i mentalno telo

već ima „Vlastiti“ Doživljaj („Jastva“) zanavek.

U običnom čoveku i u Sadguruu

BESKONAČNA INTELIGENCIJA kao BESKONAČNI UM

kreira univerzume i tela.

Ali kao običan čovek, BESKONAČNA INTELIGENCIJA

u stanju beskonačnog lažnog uma doživljava

kreaciju kroz mentalno, suptilno i grubo telo

i ne doživljava „Jastvo“.

Pak, u stanju Sadgurua,

stanju Beskonačnog Realnog Uma,

BESKONAČNA INTELIGENCIJA doživljava „Svoje“ Sopstvo

a ne kreaciju ili tela.

U običnom čoveku BESKONAČNA INTELIGENCIJA misli o senci;

doživljava stvaranje i uzima medij ljudskog tela kao

sve, i uzima „Jastvo“ (Dušu) kao ništa.[1]

U Božanskom stanju Sadgurua

BESKONAČNA INTELIGENCIJA doživljava senku (stvaranje)

i medij (ljudsko telo) kao Ništa,

i doživljava vlastito Sopstvo kao Sve.

Kao običan čovek BESKONAČNA INTELIGENCIJA

doživljava „Jastvo“ kao ograničeno telo

u gruboj, suptilnoj i mentalnoj formi.

Ali kao Sadguru, BESKONAČNA INTELIGENCIJA

doživljava „Svoje“ Sopstvo kao bestelesno (besformno),

beskonačno i neograničeno.

Kada Beskonačni Um potiče izranjanje[2] kreacije

„On“ je besformni i bestelesni Išvar;

kada doživljava kreaciju

BESKONAČNI UM je s formom,

odnosno, mentalno, suptilno ili grubo svesni um.

Kada BESKONAČNI UM doživljava „Svoje“ vlastito Sopstvo

kao u stanju Sadgurua,

„On“ je besformna i bestelesna Paramatma[3]

i nema nikakav spoj s telima.

BESKONAČNA INTELIGENCIJA kroz akt

beskonačnog besformnog mišljenja

stvara najfiniju konačnu besformnu kreaciju

kao beskonačni mentalni suptilni i grubi univerzum.[4]

Simultano BESKONAČNA INTELIGENCIJA doživljava kreaciju

kroz mentalno, suptilno i grubo mišljenje

u formi mentalnih, suptilnih i grubih tela,

a kroz Beskonačno, Besformno Realno Mišljenje

BESKONAČNI UM doživljava „Svoje“ vlastito Sopstvo.

BESKONAČNA INTELIGENCIJA kao BESKONAČNI UM

je u oba, i u običnom čoveku i u Sadguruu,

ali BESKONAČNA INTELIGENCIJA kreira kroz

beskonačni lažni um čoveka i

simultano ne kreira kroz

Beskonačni Realni Um Sadgurua.

Obični čovek ima grubo telo;

s-onu-stranu koga je suptilno telo;

s-onu-stranu suptilnog tela je najkonačnije fino mentalno telo,

i s-onu-stranu koga je individualni, beskonačni, lažni um.

S-onu-stranu individualnog, beskonačnog, lažnog ljudskog uma

je Univerzalni, Beskonačni, Lažni Um (Išvar)

s-onu-stranu koga je BESKONAČNA INTELIGENCIJA,

Beskonačni Realni Um, Svesni Bog u čoveku.

A senka Beskonačnog Realnog Uma

je Beskonačni Lažni Um.

Senke beskonačnog lažnog uma

su individualni umovi u iluziji

i upravo ove senke stvaraju beskonačne iluzije[5]

koje su jedna beskonačna imaginacija

beskonačnog lažnog uma.

BESKONAČNU INTELIGENCIJU koristi

Beskonačni Realni Um Sadgurua

Majstor ne koristi beskonačni lažni um.

U Božanskom stanju Sadgurua,

BESKONAČNA INTELIGENCIJA, Beskonačni Realni Um, i Bog

su jedno i isto

a Sadguru kao Svesni Bog ima Beskonačni Realni Um

da u potpunosti koristi BESKONAČNU INTELIGENCIJU.

Nema podeljenosti u Beskonačnom Realnom Umu;

iako Sadguru doživljava beskonačni lažni um

kao senku i sve individualne umove kao senke

koje stvaraju kreaciju beskrajno,

za Sadgurua je sve to jedan BESKONAČNI UM.


[1] take itself as – (s)pozna „Jastvo/VlastitoSebe“ (Dušu) kao ništa, sebe smatra da je, mada to u stvari ima isto značenje kao kada kažemo da „neko uzima sebe za ozbiljno“ ili „uzimati zdravo za gotovo“

[2] give rise to – to je potecište/ishodište koje podstiče izranjanje i podržava rast i izrastanje odnosno sazrevanje…

[3] fomless, bodiless treba shvatiti kao „forme lišenu“ „tela lišenu“ Paramatmu, to treba shvatiti kao Paramatmu (ili bilo šta drugo na šta se ove reči/fraze odnose) koja nema svest, ne doživljava, ne realizuje, ne spoznaje, ne oseća, ne vidi, itd. svoja tela, niti grubo niti suptilno niti mentalno već samo Svoje Sopstvo pa je stoga i u tom pogledu lišena forme ili tela pa se smatra besformnom i bestelesnom, mada kao u slučaju Mađzuba ili čoveka koji spava, dok je u dubokom spavanju bez snova, ona doista ima tela ali ih ne doživljava niti ih je svestan niti ih misli itd.

[4] ova kao i slične fraze koje se odnose na gruba suptilna i mentalna tela, svetove itd. se mogu čitati kao da se odnosi na jedno grubo, suptilno i mentalno telo/svet/univerzum ili na mnoštvo istih.

[5] and it is these shadows that create infinite ilusions – a to (jedno) što kreira ove iluzije su ove senke