Druga Avantura

Nakon doživljavanja poslednje forme metala

Đivatmina svest je centrirana

na akomulirane sanskare poslednje metal(ne) forme.

Da bi se potrošila ove sasvim poslednje akomulirane sanskare

Đivatma postaje jedno sa prvom formom rastinja[1]

i identifikuje se sa rastinjem (biljkom).

Imaju različite vrste i varijeteti rastinjskih formi

(uključujući i familije vrsta) jer svest skladišti

sanskare svake forme rastinja koju doživljava,

i troši ih stvarajući forme

s obrnutim tipom sanskara.

Na ovaj način kroz aktivno preokretanje,

gruba svesnost duše nastavlja s razvijanjem

ali takođe uporedo nosi teret

beskrajno konačnih sanskara prethodne forme.

U rastinjskoj formi suptilno telo počinje s razvojem

osposobljavajući svest u biljnoj formi da koristi energiju.

Rastinjska forma je stoga polu-inertna i polu-osećajna.

(Ovo korišćenje energije zove se čaitanja).

U većini biljnih formi uopšte ne postoji automatsko kretanje

(voljno kretanje) a biljke zavise od

vode, vazduha i zemljišta da bi uspravno stajale –

ovo uzdignuto držanje je prvotni razvitak kičme.

Voćka, cvet, orašasti plod itd. reprezentuju prvu naličnost[2]

mozgu a koji reflektuju vanjsko fizičko ospoljenje.

Drvo forma je podudarna s čovekovom

ali je položena naglavačke u zemlju.

Drvetova glava (mozak) je zakopan pod zemljom,

korenje je dakle kosa,

dok je telo (torzo) deblo drveta

a njegovi udovi (noge i ruke) su grane.

(Izuzetak je drvo urmine palme;

glava je iznad razine zemljišta).

Suptilno telo počinje da se razvija u rastinjskoj formi,

Đivatma u ovoj formi koristi energiju

disanjem, uzimanjem vode, hranjenjem iz zemljišta.

Ovo korišćenje energije se takođe manifestuje kao

seks bez fizičkog sjedinjavanja zvani purva-seng.

Dakle, nema razvoja mentalnog tela

u ma kojoj biljnoj formi, stoga, biljke ne mogu da misle.

To uzima cikluse i cikluse svesti da bi prošla kroz

raznolike rastinjske forme, sve dok napokon ne dođe vreme

kada svest raskida povezanost[3]

sa ovim kraljevstvom (nakon 8.400.000 biljnih formi),

a Đivatma je neko vreme bez forme.


[1] vegetation – vegetacija ili rastinje, bilje; širi je pojam od plant – biljke, i vegetable – biljka (jestivo bilje, varivo, povrće – ali sam koren reči „weg/wog“ znači budan, živ, oživljen)

[2] represente the first semblance  –  Prvo pomaljanje mozga;  prvu sličnost, privid

[3] svest ovde znači „utelovljena atma“ odnosno „đivatma“, svest/duša u čoveku